subota, 21. ožujka 2015.

Promišljanja penzičkog dokoličara (ili je li NDH naša sramota ili ponos?)


Razmišljam tako u svojoj penzičkog dokolici o onome što više od pola stoljeća svog života nisam razmišljao i nisam shvaćao u svojoj ljudskoj grješnosti da mi ispiru mozak i da mi ne žele reći istinu.

Zašto, hmnmm ... neka to slučajni čitatelj ovih redaka prosudi sam. Očigledno je iz dana u dan da “Oni” žele pošto poto zatomit istinu i zaključat je negdje da nikad ne ugleda svijetlo dana. Na njihovu žalost, istina je odavno izašla na površinu jer u narodu se ne može lagati i zatomiti ono što zovu “usmena predaja”. Ali ….... a tko su …... tko su to “Oni”? Žalosno je gledati, da jedna šačica bijednika, i ljudi koji sigurno ne predstavljaju većinu ovog naroda, provocira iz dana u dan iz godine u godinu s nekakvim “obilježavanjima” koji se gotovo uvijek u praksi pretvore u srcedrapajuće lažljive parole!

Te bajke, te basne sa stvarnosti nemaju savršeno nikakve dodirne točke, a još manje s istinom. Takvi danas na žalost vode hrvatsku, to su ljudi koji nemaju vremena otić na misu za domovinu, nemaju vremena otići na Blajburško polje, ali imaju vremena hrliti u Brezovicu, Srb, Jasenovac, ali …. da ne razmišljam o tim niškoristima i provoditeljima Zvonimirove kletve, srećom, “Oni” će prije ili kasnije otegnuti papke, a kad mladost jednom preuzme vodstvo ove države mislim da će stvarno izgledat bitno drugačije, jer istina se ubiti ne može!

Neću daleko, razmišljam koji su izbor imali Hrvati u 2. sv. ratu? Židovski pokret otpora u Varšavskom getu je imao židovski karakter, a ne poljski ili njemački. Taj pokret otpora vodio je svoje akcije uvjeren da time štiti židovski interes. Za koga su se borili ustanici u Hrvatskoj 1941., svejedno, krenuli iz Brezovice ili iz Srba?

Ne opravdavam postupke Ustaša o kojim su mi govorili, niti najmanje. Zašto? Nisu demokrati, uveli su rasne zakone, ekonomski su nekompetentni, “stoljetni san Hrvata” u to vrijeme upriličenog o obliku NDH, pljačkaju i Nijemci i Talijani, dakle nedostaje joj suverenosti. Govorili su mi da je NDH progonila Židove, Rome i Srbe. Ne opravdavajući takav neljudski režim, nešto tu i nije kako još uvijek “živa riječ” govori, baš povijesna istina. Na strašnim žrtvama Židova i Roma, pokušavaju se “šlepati” i Srbi, ne bi li ostvarili svoj “vekovni san” prelaska preko Drine.

Nije slučajno da su kako to danas vole govoriti “antifašistički ustanici” većinom Srbi. Nisu se ono borili protiv Fašizma (što dokazuju i zbivanja u Srbiji u to vrijeme) nego su digli silino kao i 50 godina kasnije ustanak protiv Hrvatske. Protiv zemlje u koju su se doselili, a neki i pokoljenja izrodili, protiv zemlje Hrvata, nadjenuvši im u iskonskoj mržnji epitet “genocidnog naroda”, jer upravi ti Hrvati su im prepreka u njihovom poznatom “Pohodu na zapad!”

Odakle mi ove misli ?

Ustanici prema dostupnoj dokumentaciji 1941. su 60%, 80% ili 95% Srbi. Njihova interna dokumentacija je pisana srpskim jezikom, a i dobar dio njihovih proglasa. U svojim akcijama oni napadaju isključivo snage NDH i hrvatske civile, ali ne njemačke I talijanske Fašiste. Svi njihovi aktivisti i pripadnici Hrvati, su predratni komunisti (dakle staljinisti, a poznata je uloga Rusije u slamanju Poljske zajedno s Hitlerom i okupaciji baltičkih država, napadu na Finsku te općenito poznato je što su komunisti napravili od Rusije od 1917. na dalje. Nitko od njih se do rata nije zalagao za neovisnu Hrvatsku.

Hrvati u nedostatku informacija su tada bili u dilemi, je li se pridružiti tim ustanicima i hoće li tek utemeljena Hrvatska (NDH)  u kojoj je hrvatski napokon službeni jezik, a radna mjesta u državnim službama otvorena i nacionalno svjesnim Hrvatima (za razliku od razdoblja 1929.-1939.) biti očuvana ako u redovima ustanika budem ratovao protiv ustaškog režima? Ili, ako je, kako to kažu ustanici, NDH=Ustaše pa time osuđena na uništenje, bore li se ti ustanici za neku drugačiju Hrvatsku koja odgovara mojim uvjerenjima ili ….... ?

Uhvatim se kako sam sebi idem na živce sa tim filozofiranjem i glumljenjem mudrosti, kad je više manje znamo da smo i dan danas ovisni o politici velikih! Možda čak više nego u vrijeme "kvislinške" NDH, jer NDH nije imala političke veze s mnogim zemljama koje danas itekako jako utječu na hrvatsku političku scenu. Nedvojbeno je da Hrvati žele državu od stoljeća sedmog, pa ako isključimo govore “Onih”, potpunoma je jasno da je NDH bila i nastala kao želja većine Hrvata da ima svoju državu, neovisnu od ostalih država i naroda.

Danas znamo da potpunu neovisnost NDH nije mogli imati, pogotovo u tim trenucima povijesti gdje je Europom bjesnio najveći rat u povijesti, gdje je Hitler imao najjaču vojsku koja je mogla slomit bilo koga tko bi joj se odupirao, a ovi što misle da bi šačica Hrvata Hitleru bila nekakav problem su stvarno optimisti. Jugoslaviju je porazio za 11 dana, Hrvatsku, koja tada ni svoje vojske nije imala, pregazio bi u 24 sata. Razvidno je da su Hrvati tada imali dvije opcije, ili pristat na borbu sa saveznicima (iako u vrijeme formiranja NDH saveznici još praktično nisu postojali) i 5 godina bit pod Hitlerovom čizmom, do okončanja rata i opet ući u Jugoslaviju bez obzira bi li u tom slučaju Hrvati išli u Partizane jer Ustaša ne bi bilo. Ili pristat na ono na što je jedan dio Hrvata pristao, imat kontroliranu nezavisnost pod njemačkim nadzorom, i ovisnošću.

Danas se lako može procijeniti da je ipak bila bolja i ta kontrolirana ovisnost od strane nacista i njemačke, nego bilo kakva Jugoslavija i savez sa Srbima, a usuđujem se reći i ostalim narodima s ovog prostora. Hrvate koji su navikli stenjati pod tuđinskom čizmom krasi naivnost i mišljenje da mi možemo utjecat na neke stvari na koje ne možemo, potpuno je jasno i vrapcima na grani da ovdje ne bila NDH da nije bilo Nacista, niti bi ovdje bila Jugoslavija da nije bilo saveznika, dakle uvijek nam ovi faktori na koje mi ne možemo utjecat odlučuju o nama samima, a mi živimo u utopiji i “hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu, o hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu”.

Realnost je priznali mi to ili ne da mi možemo samo odabrat stranu na kojoj ćemo se borit i ništa više, jer na ostale stvari ne možemo utjecat. Tako da stalno prozivati Ustaše za neku pogrešku zbog suradnje s Nacistima, je glupo i krajnje nenormalno, kada se zna da se s Nacistima sklopio Pakt samo iz razloga jer se ovdje uz pomoć istih stvorila NDH pod njihovom kontrolom, a pod čijom to kontrolom se mogla i trebala nalaziti, kada su ti isti slomili Jugoslaviju za 11 dana?

Dakle u tom trenutku su nas riješili Srba i Beograda, ali nije valjalo, radije smo opet postali ovisni o Beogradu i Srbima, Bosancima i kome sve ne, ali Berlinu i Beču ne daj Bože.

Zar nije u to vrijeme (nemojmo to gledati s današnjim odmakom) bilo bolje biti podložan razvijenijoj i jačoj zemlji, nego slabijoj. Dakle radije Njemačka-Italija, nego Srbija, ili recimo Albanija. Hrvati su zajedno sa Slovencima godinama morali financirat slabije razvijene zemlje Jugoslavije, prema tome taj strah od ovisnosti prema njemačkoj je neutemeljen, jer Hrvati su i u Jugoslaviji bili ovisni o zemljama i narodima koji su slabije razvijeni od njih i to nikome nije smetalo, a smetalo im je da s Nijemcima i Talijanima imamo savez i odnos, je li to baš realno?

Zato razmišljam da je Hrvatima bolje sa Nijemcima, Talijanima, Austrijancima … imati posla, nego sa ovima sa jugoistoka (da ne daj Bože ne uvrijedim nekoga), pa neka drugovi pjevaju “Hej Slaveni” i prodaju svoje demagogije po svim mogućim novinskim naslovnicama i portalima.

Suverenost nikada nismo imali, niti ćemo je imati i tu kraj priče, premali smo a umišljamo si da smo kao Kina ili Rusija i da možemo stavljat “veto” na odluke najjačih, a ne možemo ni “Pelješki most” napravit, bez pristanka "velesile" BiH.

nedjelja, 1. ožujka 2015.

Srpska vojska je počinila neviđene zločine nad civilima prije nastanka hrvatske države


Nezavisna Hrvatska nije nastajala samo 10. travnja u Zagrebu, nego su i u Donjim Mostima platiti krvavu cijenu. No, nitko nije objavio da su moji Međimurci prvi proglasili samostalnost. Ali, politika je čudna stvar. Evo proglasa
Međimuraca od 7. travnja 1941.:

"Hrvatice, Hrvati! Međimurci, Međimurke! Nepokolebivom voljom hrvatskog naroda, preuzimam ovim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja, uključivo obćinu Strigovu sa Raskrižjem. Povodom toga pozivam cjelokupno pučanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjega pokorava, kako bi se uzdržao najveći red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskog naroda kaznit će se najstrožom kaznom."
Mr. Teodor Košak, ljekarnik, povjerenik za Hrvatsko Međimurje.
U Čakovcu, dne 7. travnja 1941. godine

Tako je glasio proglas o preuzimanju građanske vlasti 7. travnja 1941. od strane mr. ph. Teodora Košaka. Ondje je ustrojena prva hrvatska vojna jedinica - Čakovečka konjanička pukovnija pod zapovjedništvom satnika Ivana Žagara. Istog dana dogodio se sukob između hrvatskih i srpskih vojnika u Đakovu, pri čemu je đakovačka katedrala pogođena topovskom granatom. U noći 7./8. travnja 1941. u Velikom Grđevcu nedaleko od Bjelovara pobunio se 108. pričuvni puk kojeg su činili Hrvati. Zapovjedništvo puka preuzeo je Hrvat, narednik Cvek. Na putu prema Bjelovaru pridružuje im se 40. dopunski puk poručnika Supančića. Uz pomoć hrvatskoga građanstva, vojnici slamaju otpor preostale vojske i srpskih žandara. Pobunjena vojska, poduprta gradskim načelnikom dr. Julijem Makancem, narodnim zastupnikom Franjom Hegedušem, Fabijanom Antoljakom, v.d. kotarskog predstojnika Verhasom i Tomom Funtekom, ušla je 8. travnja u Bjelovar, zaposjela vojarne i razoružala oficire Srbe.

Prijetnje koje su hrvatskim ustanicima uputili ban Ivan Šubašić i zapovjednik srpske vojske general Nedeljković, ostale su bez učinka. Vladko Maček je 8. travnja preko radija pokušao Hrvate nagovoriti da ostanu vjerni jugoslavenskim vlastima te da se ipak odupru njemačkom napadu na Jugoslaviju. Svi njegovi pokušaji ostali su bez učinka.

Već 9. travnja 1941. slijedi srbočetnička odmazda. Tog dana je 2. konjički puk „Car Dušan Silni“ iz Virovitice, povlačeći se s položaja iz sela Peteranca kod Koprivnice stigao u selo Donji Mosti kod Bjelovara, a sljedeće jutro, 10. travnja 1941. na sam Veliki četvrtak, počinio gnusni pokolj nenaoružanih mirnih seljaka u selu Donji Mosti. Josip Broz Tito u to vrijeme traži od srbijanskog generala Orlovića oružje za borbu protiv Ustaša i hrvatskih „zaštitara“ - seljačkih vojnih postrojbi HSS-a.

Na Veliki četvrtak 10. travnja njemačka vojska ulazi u Zagreb. Po cijelom gradu izvješene su hrvatske trobojnice, Hrvati na ulicama slave dolazak njemačkih osloboditelja u grad, jugoslavenski vojnici s glava skidaju šajkače i gaze ih, ljudi se penju na njemačke tenkove i grle začuđene njemačke vojnike, u gradu vlada opća euforija. Tog je dana pukovnik Slavko Kvaternik preko radio valova proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Sadržaj proglasa je sljedeći:

„Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskoga naroda i velika požrtvovnost našeg Poglavnika doktora Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu odredili su da danas pred dan Uzkrsnuća Božjeg Sina, uzkrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska! Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naročito sve častnike, dočastnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedničtvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedničtvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika!
Bog i Hrvati! Za Dom spremni!“

Isti dan i dan nakon toga Hrvati dižu bunu u Bilom Brigu kod Vagnja u Dalmaciji, u Crikvenici, Šibeniku, Splitu, Sisku, Kerestincu, Doboju, Livnu i Rijeci. Ustaše kao najorganiziranija skupina u tom općem metežu, uspostavljaju Glavni Ustaški Stan u Zagrebu u Ilici 8, pod zapovjedništvom Ćire Čudine. Poglavnikov zamjenik Slavko Kvaternik 12. travnja uspostavlja privremenu vladu, koja je dobila naziv Hrvatskoga državnog vodstva. Poglavnik dr. Ante Pavelić u Hrvatsku ulazi preko Sušaka u rano jutro 13. travnja, u pratnji ustaške vojnice. Budući da mu je priređen svečani doček u svim mjestima kroz koja je prolazio, u Zagreb je stigao tek 15. travnja u 4 sata ujutro. Njegov dolazak objavio je službeno toga dana S. Kvaternik, a u 6,45 sati poslijepodne govorio je prieko krugovala sam Poglavnik, najavivši da je preuzeo vlast, da je jučer zamolio, a danas od Hitlera i Mussolinija dobio priznanje Nezavisne Države Hrvatske.

Nadalje, 16. travnja sastavljena je prva hrvatska državna vlada i izvršena je prisega vjernosti. Kralj Petar II. i njegova vlada pobjegli su sa 27 zrakoplova, krcatih zlatom, u Grčku, a zatim u Egipat. Sedamnaestoga travnja jugoslavenska vojska bezuvjetno kapitulira. Isti dan izbija pobuna hrvatskih mornara u Boki kotorskoj, a Srbi dižu u zrak razarač „Zagreb“. To su povijesne činjenice, a nikakva politička propaganda, te je svaka politizacija tih činjenica bespredmetna.