četvrtak, 27. kolovoza 2015.

Hoćemo li zabraniti i pozdrav „Zdravo!“ ?

Ne veličam Ustaše, niti NDH iako su se borili za svoju državu, kao ni Franju Tahija koji je pobio pola Zagorja i Istočne Slovenije, ni Beč koji nam pogubiše Zrinskog i Frankopana, te prigrabiše njihove posjede, ni Peštu koja je htjela od nas Međimuraca, napraviti Mađare.

No nikako da shvatim ovako rano ujutro uz kavicu o famoznom „verbalnom deliktu“. Čitao sam malo prije jednog kolumnistu koji kaže: „Možete li zamisliti njemačkog kapetana da s tribina viče 'Sieg Heil'?“ Autor se dalje čudi: „Tako se danas Bleiburg izjednačava sa žrtvama fašizma i traže se argumenti da se dokaže da su te dvije stvari jednake. Saveznici su bombardirali Dresden, pri čemu su stradale tisuće ljudi, no ne možemo sada reći da su Englezi jednaki Hitleru“.

Pitam se zar nisu? Sa svih strana na pritišću da sudimo našim generalima, jer su vodili „udruženi zločinački poduhvat“, pa čak i kad međunarodno sud utvrdi da to nije istina, ti isti i dalje trabunjaju kako su Hrvati ustašoidni i fašisoidni, jer zamislite žele se pozdravljati sa „Za Dom! Spremni!“
Neću opće ulaziti u genezu tog hrvatskog pozdrava, koji se ne malo puta kroz povijest zlorabio. Možda onako uz put nije za zanemariti na ta toliko omražena NDH nije okupirala ni centimetar tuđeg teritorija, pače nije kontrolirala ni cjelokupni hrvatski teritorij. Sada neki smatraju da je sve koji su pozdravljali, „Za dom i poglavnika! Spremni!“ trebalo pobiti jer oni nisu bili nevini? Pa im to nije dosta, žele pobiti i one koji pozdravljaju, „Za Dom! Spremni!“ i to samo zato što neke prođe jeza od straha ka čuju „Za Dom!“.

Hmmmmm … , a upoznao sam jako mnogo ljudi koje prolazi jeza kad čuju pozdrav, „Zdravo!“, kako god on nevino zvučao. Povijest je neumoljiva, pa iako je kreiraju političari, istina se ne može sakriti vječno. Naime pod pozdravima, „Smrt Fašizmu! Sloboda narodu!“, „Za domovinu s Titom! Naprijed!“, „Drugovi zdravo! Zdravo!“ pobijeno je više ljudi nego pod svim gore navedenim pozdravima zajedno i to nevinih, žena, djece i staraca, jer su oni izdržljiviji uspjeli pobjeći najviše u Južnu Ameriku, gdje su i danas u planinama Ćilea i stepama Argentine sela naseljena isključivo sa Hrvatima, a da ne spominjem Australiju. Sada se ti podrumaši čude prijedlogu Borkovića, zadnjem zapovjedniku obrane Vukovara što predlaže da se kao službeni pozdrav u HV uvede „Za Dom! Spremni!“, kažu to nije Tuđmanova politika. Ma nije to ničija politika. Naši mladići na svim ratištima Hrvatske, a posebno u Vukovaru su ginuli s osmjehom na usnama i pozdravom „Za Dom!“ , jer borili su se za svoj Dom, za svoju Domovinu.

I ti dušebrižnici, koji misle da treba mijenjati nastavni plan i program u školama, jer tamo djeca nauče boriti se „Za Dom“, zaboravljaju da je zabranjeno voće najslađe. Sjećam se 71. kad smo poslije batina na tadašnjem trgu Republika u sporednim ulicama i na svim privatnim feštama s ponosom pjevali „Ustani bane!“

Za kraj samo da usporedim dva pozdrava: „Za dom i poglavnika! Spremni!“ i „Za domovinu s Titom! Naprijed!“. Ako usporedimo značenja, jasno je da je „dom=domovina“. Riječ „spremni“, znači da ne netko za nešto osposobljen i spreman izvršiti tu zadaću, ali čeka. Riječ „naprijed“, jasno implicira na akciju. Ako se poigramo riječima, bilo bi zanimljivo čuti te koji u svakom hrvatskom izrazu vide genocidnost i ustašoidnost što misle o pozdravu: „Za Dom s Titom! Ubij!“.

I onda nema „verbalnog delikta“, vražju mater nema „verbalnog delikta“, pitanje je samo kako ga tko naziva.

Prisjetih se i pozdrava, „Drugovi vojnici zdravo! Zdravo!“ i slušam pozdrav, „Pozdrav Domovini! Pozdrav“ te mi je potpuno jasna inicijativa suborca Borkovića o promjeni pozdrava u Hrvatskoj vojsci.