Promišljanja - zbrda zdola

Razmišljam ovih dana, kada je dnevna politika kako bi se dograbila vlasti, podijelila hrvatski narod jače nego je to bili za NDH, jače neko je to bilo ikada u povijesti Hrvata kako to da je svaki hrvatski političar kada dođe na neku odgovornu funkciju pun afera, kako to da su na funkcijama ljudi čije su imovinske kartice pune sumnjivih vrijednosti, kako to da baš svi funkcioneri imaju podignute basnoslovne kredite, kako to da su branitelji koji dođu na funkciju oličenja ljudi koji su sramota ove države, …….. razmišljam i ne mogu vjerovati.

Nikako ne razumijem zašto političarima koji su oteli državu istinskim hrvatskim braniteljima, a njih stavili na teret hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, da budu teret poštenim hrvatskim radnicima koji bi trebali uplaćivati u svoj mirovinski fond, a ne uzdržavati svaki po jednog penzića, zašto tim političarima nije u interesu da se konačno zna istina i o Franji Tahiju i o Matiji Gupcu i o Paveliću i o Titu? Ili da se zna istina u Ustašama, Partizanima i Četnicima.?

I dok političari iskorištavaju naivnost jedne, druge, treće strane, sve više ih udaljujući jedno od drugim, smatrajući svojim povijesnim dostignućem što ponovo po tko zna koji put Hrvat mrzi Hrvata, mediji ekstremistima bilo koje boje daju nevjerojatni senzacionalizama.

Zar je važno u kojoj jami ima više kostiju? Dok Kinezi imaju „Kineski zid“, Dok Ameri imaju

„Yellowstone“, dok Francuzi imaju Eiffel Tower, Hrvati imaju „jame“. Hmmmm … možda je to i dobar turistički potencijali „Mala zemlja s velikim jamama!“ i ne zvuči tako loše.

Jame su sve iste; i Jazovka, i Huda jama, i Ovčara, i Tufinjača, i Golubinka, i Šestica, i Jasenovac, i Gradiška Stara, i Gradina, i Otok Goli, i ….. još puno puno jama diljem Hrvatske. U njima su kosti ljudi koji nisu željeli umrijeti, u njima su nečija djeca, nečiji očevi i majke, nečiji braća i sestre … a oni žele još jama, još kostiju …… Istina se mora znati, ali moraju je reći povjesničari s naučnim spoznajama da nam bude opomena i put u sretniju budućnost, a ne da nam povijest tumače razni Parage, Karamaki, Pusići, Milanovići, Mesići, Josipovići, Pupovci i ini veliki „znalci“ koju su povijest učili režimskih „povijesnih“ knjiga nekog bivšeg propalog (nebitno je lo bio bolji ili lošiji) političkog sustava.

Čitam neki dan ona smotana Rudanica piše da je NDH je bila jedina zemlja u kojoj je postojao koncentracijski logor za djecu, a tko je to nju naučio, nego režimska povijest u državi za kojom ona toliko plaće i kaže: „Dok smo živjeli u Jugoslaviji, uređenoj zemlji, učili su nas da ne smijemo mrziti. Mržnja je bila službeno zabranjena, bili smo “nesvrstani”, jednako su nam bili mrski i “istočni” i “zapadni” zločini.“ Razmišlja opet u kojoj je to ona Jugoslaviji živjela, očigledno nismo živjeli u istoj Jugoslaviji. Ne, ne kažem da puno stvari u Socijalističkom društvenom uređenju nije bilo daleko bolje riješeno nego danas u „mladoj demokraciji“ , počev od socijalne politike preko zdravstva do školstva, ali zar nismo morali mrziti Ustaše, bogomoljce, unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja? Hmmm … Četnike baš i nismo morali jako mrziti. Lijepo u spomenutom članku sveznajuća Rudanica kaže: „… jednako su nam bili mrski i “istočni” i “zapadni” zločini“. Točno, potpuno točno! Mrzili smo cijeli svijet a jedino smo voljeli Partiju na čelu sa drugom Titom koja je znala što je najbolje za napaćene narode bivše Jugoslavije i šire, a posebno Hrvate.

Rudanica pojma nema da je Jugoslavija školovala sve sadašnje bliskoistočne i afričke vođe ili njihove

učitelje koji sama vode najveće i najgnusnije pokolje diljem svijeta, jer genocid je preblaga riječ za ono što čite. Samo to se u doba Jugoslavije zvalo „revolucionarni pokreti“ a danas su teroristi.

Kažu mi danas da sam desničar, hmmm …. Zašto pojma nemam? Zato što želim znati istinu, ali ne je koriti za osvetu i svoje političke ambicije, nego da učim na vlastitim greškama, ili možda zato što pišem i sve radim desnom rukom?

A možda i zato što su meni jednako dragi i Zrinski, i Frankopani, i Gubec, i Starčević, i Pavelić, i Broz, i Tuđman … ostali još nisu dio povijesti. Ja se ne sramim svoje prošlosti, niti hodam s škarniclom na glavi. Ponosan sam Hrvat, Međimurec i ponosan sam na sve svoje pretke, svi su oni bili Hrvati, a Hrvat, Hrvata ne može mrziti, ustvari ne bi smio mrziti.

Možemo li Pavelića zamijeniti sa Milanovićem? Možemo li Tita zamijeniti sa Karamarkom? … ne, ne možemo, povijest se ne može mijenjati, povijest ne možemo birati kao ni roditelje, pa zašto onda mrzimo roditelje?

Kaže moja draga nepoznata prijateljica Rudanica: “Danas, danas živim u sprdačini od zemlje i oči mi padaju od srama kao da sam sama kriva za to. Nisam! Nisam glasala za HDZ! Nisam glasala za SDP!“ Lijepo je to rečeno i u tome je i glavni problem, najlakše je sjediti kući, Pilatovski prati ruke i derati se iz petnih žila „car je gol“.

Kao dragovoljac Domovinskog rata, kao branitelj često razmišljam o onome „što je meni država dala“ to galame svi, od branitelja do beskućnika, a nitko, baš nitko se ne upita, a što sam ja dao državi. „Oni“ su nas pokrali. Ma tko oni? Zar ih nismo MI birali, zar im nismo MI omogućili da donesu robovlasnike zakone? Zar im nismo MI omogućili da nas pljačkaju, žmireći i šuteći „čuvajući“ svoj posao ili posao svoje djece.

Svakodnevno se na kavici čuje i priča o „lažnim braniteljima“, pa „lažni branitelj“ skoro da je postalo i zanimanje u Hrvatskoj, a „lažnog branitelja“ jednostavno nema, branitelj ili je ili nije, a kriteriji su jasno propisali uvjete za dobivanje statusa. Pa ako je netko na prijevaru ili falsificiranjem dokumenata došao do tog statusa on nije „lažni branitelj“ jer jednostavno on nije branitelj nego kriminalac.

Koliko je nas građana koji sve znamo, prijavilo takve kriminalce, pa ako treba i osobno podnijelo prijave DORH-u? Nitko, …… ali mi znamo !

Kažemo to je posao države. MA koje države kad smo tamo izabrali sto takve manipulatore, pogledajmo im samo imovinske kartice. Prije Domovinskog rata su bili šoferi, vodomeštri, monteri centralnog ili su bili djeca predškolskog uzrasta, a 20 godina poslije su vlasnici nekretnina i pokretnina neprocjenjive vrijednosti i vjerovali ili ne, ali baš ni jedan beskućnik nije saborski zastupnik.

Kaže nauka: „demokracija označava pluraristički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore“

Opravdanje je uvijek, „oni su birali“ „oni su kreirali izborne liste“, u redu a tko su to „ONI“ zar u strankama isti tako nisu Hrvati, zar u Strankama nisu naši susjedi, rođaci, očevi, majke, djeca ..? Pa tko su to „ONI“? Ma nisu to „ONI“ to smo „MI“ u ogledalu, oni ne rade točno ono što im dozvolimo. A kada netko od nas uspije dobiti posao u nekoj državno ili općinskoj instituciji „ONI“ za njega više nisu „ONI“ samo smo takvima „MI“, „ONI“.

Historija est magistra vite! Točno! Ali kada nam povijest prezentiraju povjesničari, a ne „političari“. Zašto navodnici kod političara? Pa koliko znam u Hrvatskoj nema političke/diplomatske škole osim vojne diplomatske škole na HVU. Na fakultetu političkih znanosti se školuju novinari i slična zanimanja, a ne političari.

Koliko mi moje skromne spoznaje omogućavaju znam da jedino Predsjednica Republike Hrvatske ima završenu diplomatsku akademiju, jedini je školovani političar u Hrvatskoj. Svi ostali su; učitelji, profesori, liječnici, ekonomisti, vozači, šumari, manipulatori, šasonjeri …..nijedan nema ni „veliki odmor“ u nekoj diplomatskoj školi, pa čemu se onda čudimo?

Može li vrstan kirurg postati čovjek bez medicinske akademije? Može li vrstan pravnik postati čovjek koji nema završen pravni fakultet? Može li svećenik postati čovjek koji nema završen teološki fakultet? Može li medicinska sestra postati bez petogodišnje srednje medicinske škole? Ne, ne može, pa zato su i otvarane škole. A političar može biti svatko čak i bez temeljnog zdravstvenog pregleda koji je obavezan kod zapošljavanja. Čak ni motornom pilom se ne smije upravljati bez ispita, ali za upravljanje državom je jedini uvjet da imovinska kartica bude što punija.

Zapošljavaju li se i na kirurgiji po nacionalnom ključu? Imaju li manjine rezervirano mjesto na kirurgiji?

Razmišljam tako kako su bolnice izgubile odlične liječnike, kako su škole izgubile vrsne profesore, kako su firme izgubile ekonomske stručnjake …… a Sabor dobio nesposobne političare.

Puky