Tko smo mi zapravo ?

Antifašizam je u temeljima Ustava Republike Hrvatske. Mnogi se danas kriju po plaštem antifašizma osnivajući udruge „antifašističkih boraca“ čiji su članovi u velikom većinskom dijelu hrvatski Srbi, stvarajući na taj način aluziju prema međunarodnoj zajednici da su Srbi sačuvali Hrvatsku od ustaštva i nacizma, te da su u Hrvatskoj za vrijeme II. svjetskog rata, stradali samo Srbi, a da učinak takve propagande bude jači uz Srbe se spominju i Židovi.

Tako nedavno čitam tekst kako su Ustaše u Međimurju pobili Židove i Rome, a autor očigledno nije bio upoznat da NDH tj. Ustaša u Međimurju nije niti bilo, nego da je bilo okupirano od strane Mađarske.

Ubijanje Hrvatska Srbi u Hrvatskoj prikazuju kao antifašističku borbu, ta se tako npr. svake godine organizira pravi turistički dernek u Srbu 27. srpnja, a što se zapravo događalo zaslužuje zgražavanje svekolike javnosti, dok hrvatski političari o tome šute. Doduše nešto malo, po prvi puta se usudila reći Predsjednica u obraćanju poslije govora Izraelskog predsjednika u Jasenovcu 25. srpnja 2018. koji je također idoktriniran od velikosrpske propagande govorio o Jasenovcu kao „balkanskom Aushcwitzu“, naravno ne spominjajući da je daleko više Židova pobijeno na Sajmištu i Banjici u Beogradu, te da se iz Srbije otišlo već u kolovozu 1942. godine izvješće da je Srbija „Juden frei“. Kakve to veze ima ??? Ima, jer hrvatski političari su se poklonili žrtvama Holokausta u Jasenovcu, Yad Vashemu, Auschwitzu i Muzeju Holokausta u Washingtonu, te ispričali za žrtve koje je počinila NDH, iako se u Ustavu RH, NDH ne spominje, dok se antifašizam spominje.

I ove godine će „hrvatski Srbi“ slaviti 27. srpnja kao Dan ustanka, dok povijesna istina, strogo čuvana od javnosti punih 75 godina, unatoč tome što je jama otvora 80 x 60 cm bila zazidana 1966. godine kako bi se prikrio zločin, napokon je bez velikih nepoznanica izišla na vidjelo i bacila na krivotvoriteljsko smetlište tobožnji »partizanski ustanak« u Srbu.

Koliko god se prave da nemaju informacije i ne znaju o tome ništa, sadašnje SDP čelništvo, antifašističke i druge nevladine udruge, temeljem dosadašnjih znanstvenih istraživanja i svjedočenja potomaka žrtava, ne može se sakriti istina da je riječ o stravičnom zločinu nad nevinim hrvatskim žrtvama – obiteljima iz zaseoka Ivezići koji su pobijeni tijekom tzv. ustanka u Srbu. Selo je potpuno opljačkano i spaljeno, a ubijeno je 37 osoba, među kojima 18 djece u dobi od tri do 18 godina. U jamu su bačene i trudnice, a spasila su se samo dvojica mladića i jedna djevojka. Pitanje je zašto hrvatski političari o tome šute, a svjedoci smo ovih dana i ometaju istrage oko pokolja na Ovčari.

Tijekom II. svjetskog rata Hrvati istočne Like su nestali, iščezli. Nedvojbeno je to pored ostalog i zasluga tzv. “ustanika” iz srpnja 1941. godine. Tako je npr. župa Boričevac prije 75 godina brojila je 2.000 hrvatskih mještana, no nakon ljeta 1941. hrvatski živalj je potpuno nestao. Selo je totalno uništeno i spaljeno, te je zauvijek nestalo s topografije tog područja.

Ekshumacijom na vidjelo izlazi istina o ustaničkom, zapravo četničko-partizanskom teroru iz 1941. godine kada se s tih područja hrvatsko stanovništvo nakon brojnih pokolja moralo iseliti. Tko nije izbjegao teško bi izvukao živu glavu.

Imena odgovornih za taj zločin nisu tajna, barem po zapovjednoj odgovornosti, jer su četničko-partizansku pobunu u Srbu 27. srpnja 1941. zajednički vodili zapovjednici u novoosnovanoj četničkoj brigadi, koja je imala 1000 naoružanih četnika i 60 komunista partizana: Miloš Torbica, Jovo Keča, Pajica Omčikus, Stevo Radenović i drugi, kao i zapovjednik partizanskoga odreda Đoko Jovanić, kasniji general JNA. Dakako, nitko od njih nikada nije odgovarao za monstruozni zločin, nego su uživali sve »prvoboračke« i »antifašističke« blagodati i povlastice! U Srbu je sve počelo no brotnjanske se žrtve moraju promatrati u sklopu svih žrtava na širem području Donjega Lapca, Velikoga Bubnja, Boričevca i Brotnja, kojih je bilo više od 430, kao posljedica „ustanka“ u Srbu. Nije nebitno zapaziti među pobijenim Hrvatima nema nijedna osoba u vojnoj odori bolo koje formacije, pa ni Ustaša.

Na kraju, nije li došlo vrijeme da se čelnici hrvatske države jasno odrede prema tim događajima i da se pokrene inicijativa, ako ne za uklanjanje spomenika kojim se veliča bezobzirni zločin nad hrvatskim civilima, pogubljenima bez suda i presude, onda bar da svojom nazočnošću ne daju pozornost veličanju četništva i srbovanja u Hrvatskoj, te da spriječe dolaske „turističkih četnika“ da gaze sveto Hrvatsko tlo ?

Nedvojbeno je da u Srbu nije bio ispad pojedinaca u naletu trenutačne mržnje i osvete, nego pripremljen i smišljeni pakleni plan koji se počeo provoditi nakon prve puške koja je opalila u Srbu 27. srpnja 1941.

Jama se nalazi na vrhu brda (Dabin vrh), teško je pristupačna zbog strmina i bespuća. Teško ju je naći i zbog toga što je njezin gornji otvor toliko uzak da se odraslijeg čovjeka jedva može progurati kroza nj. Sve te teškoće ubojice su svladale i progurale kroz to usko grotlo čovjeka po čovjeka da padne na dubinu od 20 metara. Na ostatcima izvučenih kostiju (ondje je nađeno 19 kostura, ali postoje još neotkrivene jame) ne vide se prostrijelne rane pa je sumnja da su ljude žive bacali u jamu ili da su ih klali kao janjad prije bacanja u jamu.

Kada se zna da je tada od pobijenih žitelja sela Brotnje njih 10 bilo ispod 10 godina – dakle djeca, morala je mržnja i želja za ubijanjem biti doista životinjski nagon. Iz Brotnje je tada ubijeno 37 ljudi – doslovno sve hrvatsko i katoličko što je ondje uhvaćeno. Stari guslar Luka (82 godine) morao je svojim guslanjem svemu dati obilježje slavlja.

'Pustoš svuda po brdima vlada
Nema više Ivezića stada
Sve je pusto, tu života nema
Rijeka Una osta vječno nijema'

Kakvi su to ‘viši’ ciljevi koji imaju tako zločinački uvod?

Valja se nadati da će se hrvatska država jasnije odrediti prema takvim nedjelima i da će se prekriti sramom što se ondje tako dugo nastavilo slaviti prvu pušku u Srbu i njezine plodove pokolja hrvatskog puka u Lapačkoj dolini.

Hoće li se i ove godine srbovati u Srbu, pod zaštitom hrvatske države i njezinih institucija ?

Vjerojatno, jer vladajućima treba „većina“ !