Je li Hrvatska izašla iz Jugoslavije ?

Čini se da su hrvatski političari učili neku drugu povijest od običnog hrvatskog puka.

U Hrvatskoj su dva državna praznika, „Dan antifašističke borbe“ i „Dan državnosti“ jedan do drugoga što je uz potporu medija velika manipulacija izjednačavanja NOB-a iz 2. svjetskog rata i Domovinskog rata.

Govore i pišu da bez njihova antifašizma kao slobodne Hrvatske ne bi bilo???

Moglo se tako manipulirati kada su političari kontrolirali sve informacije i medije, ali u današnje vrijeme ljudima koji to žele dostupne su istinite informacije i dokumenti, takve floskule, više ne prolaze.

Dovoljno za početak pogledati sadržaj i ciljeve dokumenata ZAVNOH-a, AVNOJ-a, pa se vidi da su se partizani borili za obnovu Jugoslavije, za federativnu Jugoslaviju. Nigdje u njihovom programu nema samostalne države Hrvatske.

Suvremena država Hrvatska nastala je kako u Ustavi RH piše:

-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
-u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Zar nije savršeno jasno da je današnja Republika Hrvatska nastala odbacivanjem komunističkog sustava, pobjedom agresora Srbije i JNA i uspostavom samostalne, nezavisne , suverene i demokratske države!

Neupitno je da je Hrvatska nastala nasuprot tekovina NOB-a! Hrvatski branitelji borili su se protiv tekovina NOB-a!

“Hrvatski partizani nisu se borili za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, već za federativnu Jugoslaviju. Da je to tako dovoljno je pogledati programske i zakonske dokumente iz onog vremena (AVNOJ, ZAVNOH i slično). Iz njih je vidljivo da su se partizani borili za obnovu Jugoslavije… ali ne rojalističku (četničku), nego federativnu. Doduše poslijeratno uređenje ipak je bilo manje zlo u odnosu da se ostvario četnički program. Prema tome, antifašisti nisu zaslužni za hrvatsku samostalnost, nego upravo suprotno, nisu stvorili niti su u svom programu imali samostalnu Hrvatsku, već Jugoslaviju.

Danas postaje jasno i zašto su Englezi predali Hrvate Titovim partizanima, što je nonsens u međunarodnom ratnom pravu. Naime poznato je da su se uz izričitu naredbu Engleza , četnici Draže Mihajlovića preobukli i prešli u partizanske postrojbe pred sam kraj rata 1944.godine. ne bi li obnovili monarhiju, jer je Kralj Aleksandar izbjegao u London i bio pod zaštitom Engleza.

Ako usporedimo ciljeve NOB i ciljeve Domovinskog rata vidi se da je Domovinski rat ustvari bio borba protiv tekovina NOB-a , jer je JNA nastojala sačuvati granice Jugoslavije (to joj je bila strategijska u ustavna zadaća SFRJ), a Srbija je u agresiji na Hrvatsku vidjela priliku da uz pomoć JNA ostvari svoj san o Velikoj Srbiji.

Hrvatska je u sjajnoj vojnoj operaciji Oluja, porazila pobunjene Srbe, Srbočetnike i JNA i oslobodila veliki dio svog teritorija. Međutim, poražene snage jugokomunista, koji su se preobukli u antifašiste i socijaldemokrate, nikako ne žele prihvatiti neovisnu Hrvatsku kao stvarnost. Snagom medija koji su pod još uvijek pod nadzorom komunističko-jugoslavenskog lobija, agrasivno se nameće politika izjednačavanja NOB-a i Domovinskog rata, tvrdeći da je moderna hrvatska država nastala na antifašizmu.

Ta teza je jednostavno nemoguća i krajnje ohola, jer dokumentirano je i neupitno da se titovi partizani, pa bili oni i Hrvati nisu se borili za Hrvatsku, nego za Jugoslaviju, kako su to navodili u svom programu za ”Slobodnu Hrvatsku u novoj federativnoj Jugoslaviji”

Ta, do besvijesti uporna, komunističko-sljednička politika, bez ikakvog uporišta u stvarnosti, utemeljena u najcrnjim danima komunističke Jugoslavije, pratila je svaki korak u stvaranju hrvatske države i bila prisutna u svakoj fazi borbe za njezino oslobođenje.

Na takvoj politici stvorena je čitava jedna privilegirana kasta preobučenih antifašista, koja pisanje optužnica protiv Hrvatske desetljećima naplaćuje jako dobro, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu.. To je famozna detuđmanizacija koju su izmislili i provodili nakon smrti dr.Tuđmana, sa udarom na same temelje hrvatske države, progonom hrvatskih branitelja i Generala pobjedničke Hrvatske vojske.

Spomenute strukture i danas u demokratskoj i svakog ekstremizma lišenoj državi Hrvatskoj, traže fašizam i fašiste među onima koji su Hrvatsku stvorili, hrvatskim braniteljima. Traže od hrvatskih branitelja da se klanjaju idolima i idealima komunizma

Sada nas tjeraju hrvatske branitelje i sve građane Hrvatske da priznaju kako bez njihova „antifašizma“ Hrvatske ne bi bilo.

Hrvatska politička scena, temeljena na nakaradnom Izbornom zakonu, koji su stvorili Titoisti, dok su hrvatski branitelji ginuli po crtana bojišnice i kasapljeni po srpskim logorima, nije spremna konačno Hrvatsku potpuno odvojiti od Balkana od Jugoslavije od Jugoistočnog regijona i krenuti svijetlim stazama naših predaka.