Tko to želi da se Međimurje „crveni“ ?

Kod raščlambe rezultata netom završenih Predsjedničkih izbora, kroz medije se provlači zemljovid u kojem su županije u kojima je pobijedio izabrani Predsjednik Republike Hrvatske obojane u crveno ! Točno je da je i hrvatski barjak crven-bijeli-plavi, ali ovo nema dodirnih točaka, ovime se želi pokazati kako te županije „lijevo“ (čitaj komunistički) nastrojene.

Među „crvenima“ je i Međimurska županija. Zašto?

Zato što su se ljudi i njihovi predci, koji su sasvim lijepo i ugodno živjeli u prošlim režimima i državama kroz koje je hrvatska prolazila na svom putu ka osamostaljenju, uspjeli ubaciti u sve sfere i pore društveno-političkog života, te pokušavaju nametnuti modele i metode vladavine straha, netolerancije i mržnje. Znaju oni da Međimurci vjeruju medijima, što je činjenica, pa to zdušno i zločesto koriste samo zbog toga što Međimurci misle svojom glavom.

Predci tih i takvih ljudi nisu željeli Međimurje u Hrvatskoj. Dovoljno je prisjetiti se kako su se u prošlosti države loptale s Međimurjem sve do 1918 godine, kada je pukovnik Slavko Kvaternik unatoč nezainteresiranosti, pa čak zabrani vlasti Kraljevine SHS, poveo domobrane dragovoljce oslobodio Međimurje od Mađara i pripojio ga Kraljevini SHS (matici zemlji). U SFRJ taj događaj je Međimurcima bilo zabranjeno slaviti, jer zamislite Kvaternik je 1941. proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku i bio je kasnije najviše pozicionirani časnik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Nije za zaboraviti još jedna činjenica, a to je da je 7. travnja 1941. (tri dana prije nego je Kvaternik proglasio NDH) mr. ph. Teodor Košak preuzima građansku vlast u Međimurju. Ondje je ostrojena prva hrvatska vojna jedinica - Čakovečka konjanička pukovnija pod zapovjedništvom satnika Ivana Žagara. Proglas o preuzimanju vlasti u Međimurju glasio je: "Hrvatice, Hrvati! Međimurci, Međimurke! Nepokolebivom voljom hrvatskog naroda, preuzimam ovim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja, uključivo obćinu Strigovu sa Razkrižjem. Povodom toga pozivam cjelokupno pučanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjega pokorava, kako bi se uzdržao najveći red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskog naroda kaznit će se najstrožom kaznom. Mr. Teodor Košak, ljekarnik, povjerenik za Hrvatsko Međimurje. U Čakovcu, dne 7. travnja 1941. godine"

Nekoliko dana kasnije po odluci i pristanku vlasti NDH, Međimurjem su protutnjale njemačke elite postrojbe, a Mađarska je ponovo bez ispaljenog metka ušetala u Međimurje. Otuda i netrpeljivost Međimuraca prema Ustašama, jer su ih jednostavno ne prodali, nego dali kao milodar Mađarima. No, nepobitna je činjenica da ni nova država FNRJ koja se stvarala tijekom II. svjetskog rata, nije bila zainteresirana za Međimurje. Titovi partizani nisu bili aktivni na području Međimurja, pače nije ih ni bilo. Tek kad je Ruska u Bugarska vojska istjerala Nijemce i Mađare s područja Međimurja, sišli su Partizani s Kalnika i uspostavili „narodnu vlast“.

Ovdje je izvor jada i nezadovoljstva Međimuraca, prije toga su Mađari postavili na sve političke u uprave funkcije svoje ljude i moralo se govoriti mađarskim jezikom. Sada su Partizani da sve upravne i politike funkcije postavili svoje ljude (Srbe i Crnogorce), a domaći ljudi su mogli biti ako su bili podobni tek teklići, raznositelji pošte.

Kažu neki da se nije dobro vraćati u povijest sa čime se zapravo i slažem, jer ne treba se i ne može se vratiti u povijest, ali povijest se mora poznavati i to ne politička povijest nego znanstvena povijest. Narod koji ne poznaje svoju povijest nema šanse za budućnost“

Usuđujem se reći da čak se čak otuda, a i iz događanja prije opisanih, dogodilo da mediji „zacrvene“ Međimurje i to zato što zamislite Međimurci nisu glasali za Kolindu Krabar Kitarović i HDZ. No na sveopće iznenađenje suprotstavljenih tabora, po objavi izbornih rezultata za Predsjednika RH najkorektniji su bili Kitarović i Milanović u svojim u svojim govorima.

Široke "narodne" mase su bile spreme urlati, zviždati, uaaaaaa,..... baš poput mitingaša za vrijeme "jogurt revolucije". No njih dvoje su rekli "dosta, evo gledajte i slušajte što je demokracija" (ili tako nekako).

Priznali to neki ili ne, ali gospođa Kitarović je korektno prihvatila poraz i čestitala pobjedniku, a Milanović nije "svršavao" od samozadovoljstva.

Jedino u obraćanju ostali aktera nije bilo jasno čemu govori Bernardić i Plenković? Ako su oni imali pravo govoriti (mislim da nisu, jer se za Predsjednika bira čovjek (osoba), a ne Stranka i ovi izbori nisu pobjeda SDP-a, niti poraz HDZ, a ako ovako nastave i jedni i drugi će sami sebe pojesti na političkoj sceni), zašto nisu govorili i svi čelnici Stranaka koje su podržavale pojedinog kandidata?

Kaže mi jedan prijatelj: ".. kako su ti glasali tvoji Međimurci?", a ja sam odgovorio: "po savjesti".
Zaista ne razumijem zašto netko krivi Međimurce? Međimurci su bili za ovu Hrvatsku i jesu. Međimurci su bili za promjene i na prvim višestranačkim izborima je pobijedio HDZ, prvi Župan Međimurske županije je bio iz redova HDZ-a. Međimurci su zaustavljali tenkove JNA golim rukama kad su išli na Sloveniju.

I u Međimurju kao i u ostatku Hrvatske je krenula sveopća grabež i pljačka, dok su domoljubni Međimurci krvarili i ginuli po ratištima Hrvatske.I onda su Međimurci rekli "DOSTA!"

No „oni“, sami su napravili to kaj im se dogodilo, pa nisu baš svi u Hrvatskoj ovce. Bahatost, pljačka, afere jednostavno Međimurcima ne leže, a nepobitno je da to nema veze s "lijevo" ili "desno".

Ne može premijer Plenković doći u Međimursku županiju u gradove Prelog i Mursko Središće, a ne javiti se Županu, pa potom očekivati da će dobiti glasove od Međimuraca. U predizbornoj kampanji kandidatkinja Kitarović se nije udostojila čak ni prijeći preko Drave u Međimurje i prezentirati Međimurcima svoj Program.

Međimurje je postalo El Dorado za Rome koji su počeli prvoditi teror nad domicilnim stanovništvom. I ovdje treba uočiti razliku između „domaćih Roma“, koje su Međimurci skrivali i spašavali kad su ih Mađari hvatali u deportirali u njemačke logore za vrijeme II. svjetskog rata, i po nekim podacima preko 60% Roma koji su se doselili u Međimurje po osamostaljenju Hrvatske, tko zna od kuda. „Domaći Romi“ su zajedno s Međimurcima, rame uz rame bili po svim ratištima za vrijeme Domovinskog rata, a ovo „dođoši“ su se pojavili niotkuda bez dokumenta i identiteta, te maltretiraju čak i „domaće Rome“, koji vape prema političarima za pomoć. A kad nitko nije poduzimao ništa, Međimurci su rekli „DOSTA“ , naravno da su ih mediji odmah prikazali kao netolerantne Ustaše genocidno nastrojene. Potom se kao uključuje Sabor i Vlada RH te u Međimurje Predsjednik Sabora Jandroković i premijer Plenković šalju Povjerenstvo da utvrde činjenica na čelu s Pupovcem i Kajtazijem, koji dolaze u Međimurje i ne javljaju se tijelima vlasti, već odlaze tajno (ilegalno) u Romska naselja. E, pa nazdravlje i što onda očekivati ?

Naši stari govore: "Kako siješ tako ćeš i žeti"

Danas je Međimurska županija najrazvijenija županija u Hrvatskoj!

Kako je došla do toga?

Ne vjerujem gledajući svojim očima i na ovim izborima i prijašnjima što Međimurje i zapadne županije farbaju u crveno. Jedna međimurska pjesma kaže: „…… Međimurje to je, tu doma buš ti srce ti dojem još i ovo, bodi sakomu čoveku brat, bodi ponos svojega roda, Međimurec bodi, bodi Hrvot ..“

Zašto onda kriviti Međimurce za izborni poraz, kad je sasvim jasno da je netko drugi kriv što je otpilio granu na kojoj je sjedio. HDZ je „imao“ Međimurje, a svojim maćehinskim odnosom ga je izgubio.

Nisu Međimurci bedaki, oni su sljedbenici politike Matije Gupca: „Ni lijevo, ni desno, nego pravo naprijed!“ Nisu Međimurci krivi jer su „krivo“ glasali, nego su krivi oni koji su svojom politikom, opetovano istjerali Međimurce u stranjski svijet. ! Kaže spomenuta pjesma dalje: „Međimurci drogi nejdite preveč v strajnski svet bodite doma, tu tak je lepo, živeli Međimurci, jezero let!“

Hrvatski narod je odlučio i imamo Predsjednika !

Međimurci se nadaju, dali su šansu drugome, da im omogući da žive život dostojan čovjeka na svojoj trdoj Međimurskoj grudi.