ponedjeljak, 8. ožujka 2021.

Hrvatska jučer, danas, sutra !

Koliko god se negira činjenica je da je NDH je od povijesne težnje Hrvata da imaju svoju državu. NDH prostorno bila duplo veža od sadašnje Republike Hrvatske, a bila je otprilike kao Banovina Hrvatska. Za vrijeme II. svjetskog rata sve države sadašnje EU su imale nacističke (fašističke) Vlade. Za se onda jedino Hrvatima uskraćuje ili spočitava pravo da imaju svoju državu?  

Nije li to licemjerje? 

S druge strane potpuno se ignorira povijesna činjenica da je manipulacijama i malverzacijama Ante Pavelića i Ustaša koji su 13 godina bili Mussolinijevi miljenici i plaćenici, NDH nažalost pretvorena u Pavelićevu osvetu Hrvatima i Srbima za progonstvo iz Hrvatske (Kraljevine Jugoslavije) kao zastupnika u Narodnoj Skupštini Kraljevine Jugoslavije 1928. godine u vrijeme poznatog atentata na Hrvate u toj Skupštini. Činjenica je i da nitko ne može obrisati svoju povijest ili dio povijesti.  Činjenično postoje dvije povijesti svuda u svijetu, politička povijest koja se koristi u međunarodnim odnosima i tajna povijest koje se prenosi usmenom predajom s koljena na koljeno. 

Hrvatska je jedinstvena po tome što joj političku povijest kreira i piše Srbija. Razlog ležu u tome što Hrvatska nema svoju diplomaciju, a sav društveno-ekonomsko-politički život od stvaranja SHS, preko NDH, SRH do suvremene države Hrvatske je činjenično premrežen sa srpskim tajnim službama koje su djelovale čak i za vrijeme Domovinskog rata. Da srpski špijuni nisu ubačeni u sam politički, gospodarski i vojni vrh prilikom osamostaljenja Hrvatske, rat u Hrvatskoj ne bi trajao duže nego u Sloveniji. 

S tog promišljanja može se zaključiti:

Prvo: Po Ustavu Republike Hrvatske koja je međunarodno priznata država, članica UN-a, EU-e i NATO-a Republika Hrvatska nije slijednica Nezavisne države Hrvatske. Svima su puna usta tvrdnji da "nema kolektivne krivice". Ako je tako u čije ime, kojeg to kolektiva su se Mesić, Josipović i Kitarović kao predsjednici Republike Hrvatske išli ispričavati u Knesset?

Drugo: Na nikakvom suđenju NDH nikada kao ni Njemačka, Italija, Japan, Srbija, ... nije osuđena kao zločinačka država  (sve su imale nacističke/fašističke Vlade),  koja je usput budi rečeno bila međunarodno priznata država, pa zašto onda Hrvati ne priznaju taj dio svoje borbe za slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku?

Treće: Onima koju su činili zločine pod krinkom NDH (Ustaše su bili osobna Pavelićeva garda, nad kojom npr. Ministar domobranstva Slavko Kvaternik nije imao nadležnost, pače sa Domobranima se borio i sprječavao još veće zulume Ustaša) je suđeno, da ne ulazim u pridružene montirane optužbe, osuđeni su svi redom i to gubitkom svih građanskih prava, oduzimanjem imovine i jedni su streljani, a drugi vješani. Činjenično radilo se "zakonitoj" otimačini i pljački.

Četvrto: Republika Hrvatska je u Ustav ugradila antifašizam, koji se neprimjereno pripisuje partizanima i Komunističkoj partiji jer su oni činili masovne pokolje i zvjerstva te potpuno fizički eliminirali sve protivnike pod krinom "klasne borbe", koje je činjenično bilo genocid nesrpskih naroda, posebno Hrvata i Muslimana.  Nitko, osim srpskih tajnih službi koje su izlobirale takvo rješenje, ne vidi da je i to jedna velika podvala. Naime ubacivanjem titovih partizana u Ustav, Hrvatska je preuzela odgovornost za sva zla koja je počinio komunistički režim.  Zbog toga mora vraćati nekretnine stvarnim vlasnicima i plaćati obeštećenja ljudima raseljenim po svijetu kojima su nemjerljivu štetu napravili partizani u komunistička vlast. 

Peto: NDH, ma kakva bila je država Hrvata. Kažu da su komunisti (partizani) stvorili Hrvatsku i da su joj priključili Dalmaciju, Istru, Baranju i Međimurje, što je činjenično, postoje dokumenti, kićenje tužim perjem, kada se pročita povijesna dokumentacija. Nepobitna je činjenica da je poslije kapitulacije Italije NDH proglasila ništetnim Rimske ugovore koje je s Italijom sklopila Kraljevina SHS (Srbija) darovavši joj Jadransku obalu sa otocima i Istrom, te je te krajeve pripojila NDH. Tada kreće ono što nitko ne vidi, okupacija Hrvatske (NDH) od strane titovih partizana, jer je NDH već bila toliko iscrpljena ratom da nije imala snage za oduprijeti se partizanskom pokretu. Kažu neki i da ne Pavelić dao Međimurje Mađarima što je notorna izmišljotina i podvala srpskih tajnih službi. Međimurje je od Mađara oslobodio suprotno volji Kraljevine Srbije, koja nije htjela ni pomoći Slavko Kvaternik, kasnije Ministar domobranstva u NDH do 1942. godine. U NDH se obilježavao Dan oslobođenja Međimurja i Međimurje se smatralo privremeno okupiranim teritorijem, a posebno svečano je bilo 1943. godine kada se obilježavala 25. godišnjica oslobođenja Međimurja od Mađara, pri čemu su se dodjeljivale i nagrade i odlikovanja zaslužnim učesnicima te akcije vojske Slavka Kvaternika. 

S druge strane, ako su partizani tolike krajeve i teritorije vratili Hrvatskoj (pripojili matici zemlji), kako to da je SRH u Jugoslaviji i sada Republika Hrvatska samo 1/3 NDH ? 

Peto: Samo hrvatskim političkim analfabetima nije jasno i ne vide zašto nam se stalno nameće neka kolektivna krivica, kako Hrvatima slučajno ne bi palo na pamet zatražiti vraćanje u sastav RH, svih otetih teritorija. Nije riječ o nekakvoj "Velikoj Hrvatskoj", jer i Banovina Hrvatska je bila veća od sadašnje "kifle". U današnjem svekolikom životu u Hrvatskoj je dokumentirano jasno da je aktivirana srpska vanjska politika i strategija  u cilj stvaranja "Velikoj Srbiji" koja je u zadnjih 100-tinjag godina od Beogradskog pašaluka, postala najveća država Balkana i to otimanjem prostora od Albanaca, Hrvata i Crnogoraca !  Ta srpska politika pod nazivom "Memorandum SANU II" je veliki destabilizirajući čimbenik na jugoistoku Europe, kao politički tako posebno gospodarski. Poznata je uzrečica Mao ce-Tunga da je "prazan želudac najveći politički problem". Samo politički slijepci ne vide da "Memorandum SANU II" temelji upravo na toj činjenici, jer sa sirotinjom je najlakše manipulirati. Među sirotinjom se pravili mobilizira i stvara agresivni (negativni) nacionalizam, koje treba jasno razlikovati od domoljublja.

Sve je više činjenica da Hrvatski političari vode Hrvatsku u neku novu asocijaciju sa Srbima koja je u suradnji s EU s fraze "West Balkan and Turkey" (Gospodarski i financijski dijalog između EU-a te zapadnog Balkana i Turske održan je u Bruxellesu 19. svibnja 2020. godine) sve više zamjenjuje izrazom "Euroslavija"?

Malo tko u Hrvatskoj uočava da u predizbornim kampanjama nitko od političara ne nudi Strategiju međunarodnog pozicioniranja Hrvatske, niti Strategiju političkog razvoja Hrvatske tj. od nikoga se ne čuje kakva će Hrvatska biti sutra, a predizborne kampanje se baziraju na često nedemokratskoj borbi protiv postojeće vlasti.  Ne nude se programi, vizije, strategije koje će se realizirati dolaskom na vlast, nego "oni ne znaju", što činjenično rezultira i osigurava "onima koji ne znaju da ostanu na vlasti".