Ako zavirimo u povijest naći ćemo da je u 16. st. turski znanstvenik Tarihi Aali (1542-1599) koji je trideset godina je živio u Bosni, čiji znanstveni rad značajan za razumijevanje događanja u Bosni i Hercegovini kroz povijest i kako je BiH odvojena od matice zemlje (Hrvatske), vjerojatno i nepovratno. Taj turski povjesničar, rodom iz Galipolja, je živio na dvoru bosanskih valija ili namjesnika. Tarihi Aali, je prvi u turskoj povijesti koji je bosanskohercegovačke muslimane nazvao Hrvatima. U svom djelu Tarihi Aali, piše sljedeće:
“Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuje rijeci Bosni, njihov se značaj obrazuje u veseloj naravi. Oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svijetlo. Većinom su stasiti i prostodušni. Njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su na daleko po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi.
Uzrok je ovo, što je Bog koji se uzvisuje i uzdiže, u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli s visokih položaja u državi odlikuje se velikodušje, to jest čašću i ponosom. Malo ih je koji su tjesnogrudi, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na megdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije prostodušni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom…
Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom. Ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave.”
Tako je Tarihi Aali iz prve ruke potvrdio kako u Bosni i Hercegovini žive Hrvati katolici, ili bliže i u zemljopisnom smislu rečeno, Bošnjaci prozvani po dolini rijeke Bosne, koji su dio hrvatskog naroda. Bošnjake nitko ni od Turaka nije smatrao narodom, nego je to bila zemljopisna odrednica za Hrvate nastanjene u dolini rijeke Bosne, jednako kao što su regionalne odrednice u hrvatstvu i pojmovi Međimuraca, Dalmatinaca, Ličana, Slavonaca, Zagoraca, Istrijana…......
Nadalje turski ratnik i putopisac Evlija Čelebija je u 17. stoljeću u Bosni i Hercegovini, kao i njegov sunarodnjak Tarihi Aali zamijetio u Bosni i Hercegovini postojanje samo naroda Hrvata. Isto to zabilježeno je i u brojnim turskim defterima, točnije zabilješkama o popisu pučanstva Bosne i Hercegovine tijekom četiri stoljeća turske okupacije Bosne i Hercegovine. Pismohrana o svim turskim popisima pučanstva Bosne i Hercegovine i danas je smještena i sačuvana u Istanbulu, nekadašnjem Carigradu.
Dalje kroz povijest se nalaze istovjetne potvrde o iskonskom hrvatstvu i katoličanstvu predaka današnjih Bošnjaka muslimana, sve do turskih znanstvenika današnjice. To nam potvrđuju istraživanja turskog povjesničara Omer Lufti Barkana, rođenog u Jedrenu 1902., a preminulog u Istanbulu 1979. godine, sveučilišnog profesora povijesti iz Istanbula, kao i najnovija znanstvena otkrića suvremenih turskih povjesničara bosanskih korijena. Doktor povijesti Abaz, rođeni Sarajlija, nastanjenom u Istanbulu, kao i o još jedan pisac mlađe generacije Osman Karataj, također podrijetlom iz Bosne, argumentirano i znanstveno tvrde da su Bošnjaci muslimani potomci Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine.
Dr. Abaz uz ostalo, tvrdi da od 78 milijuna ljudi u Turskoj, njih 10 milijuna ima hrvatske etničke korijene, računajući brojne valove prisilnih seoba Hrvata u Tursku od Krbavske bitke 1493. godine nadalje, gdje potvrđuje njihovo prisilno novačenje u janjičare u Turskoj, kao i islamizaciju i nacionalno poturčivanje nebrojeno mnogo hrvatskih naraštaja za gotovo pola tisućljeća. Hrvati su nasilno odvođeni iz Bosne i Hercegovine u Tursku od 15. pa do 19. stoljeća ili točnije od 1463. do 1878. koliko je trajalo tursko vladanje Bosnom i Hercegovinom.