Slučajnosti ili čitanje između redova

Pored Titove biografije koju je u SFRJ naizust morao znati svaka čovjek još iz pučke škole i u koju se kunu današnji "antifašisti" u Hrvatskoj postoji preko deset teorija tko je ustvari bio Josip Broz Tito.

Proučavajući te tekstove činjenica je da nitko s prostora bivše SFRJ ustvari ne zna tko je bio Tito, jedni ga slave kao velikog političara koji je "stvorio" FNRJ, te koji se usudio Staljinu reči "NE", te koji je tvorac nesvrstanih, dok ga drugi vide kao ratnog zločinca koji je zapovijedio pogubljenje svih političkih protivnika, najvećim dijelom Hrvata jer su "predstavljali opasnost" za njegov koncept Jugoslavije, ali i drugih naroda što se u Hrvatskoj malo i zna.

Postavlja se pitanje kome je trebala Jugoslavija? Danas smo svjedoci da su priče o bratstvu i jedinstvu bile samo farsa za jačanje i provođenje velikosrpske politike na prostoru Balkana. Malo tko danas zna da je poznati sukob sa INFORMBIRO-om bio ustvari osveta Tita jer Staljin nije dozvolio da se oživotvori Titova ideja Velike Jugoslavije u čiji sastav su trebale ući sve balkanske države (s Albanijom i Bugarskom su tako pregovori kasnih 40-tih prošlog stoljeća bili već u odmakloj fazi, no u tu tvorevinu je trebala ući u Rumunjska. Jedino sa Grčkom se u to vrijeme nije pregovaralo u ulasku u Jugoslaviju jer su tu prste već uveliko umiješali Saveznici).

Stvaranjem takve Velike Jugoslavije tj. ujedinjenje država Balkana, pojavila bi se respektabilna sila u svijetu, a to nije odgovaralo ni Rusima ni Saveznicima.  A kako su se zaoštravali odnosni između istoka i zapada uočeno je da ne neposredni kontakt te dva moćna vojna bloka vrlo opasan za održavanje mira, te im je tampon zona na Balkanu bila pilot projekt preko kojeg se mogu ublažavati "politički udari" jedne i druge strane. Stoga nije dozvoljeno stvaranje "moćnog carstva", već je stvorena "tampon zona" u kojoj se izmjenjivao utjecaj istoka i zapada. Činjenica je da nijedna Jugoslavija nije stvorena voljnom naroda na tim prostorima već mirovnim sporazumima velikih sila.

Sada s odmakom se može zapitati, nisu li "Tršćanska kriza" i "Informbiro" bile samo fingirane krize, koordinirane između istoka i zapada. Jer bez obzira na brojnost partizanskih postrojbi, opremljenost vojske JA je bila zaista slaba i zasnovala se na darovima Amerikanaca i Rusa. Zna se što se daruje, sigurno ne nešto što se može koristiti protiv darovatelja.

Tko imalo poznaje strategiju, doktrinu i taktiku ratovanja, jasno mi je da su i Amerikanci kao i Rusi mogli pregaziti tadašnju Jugoslaviju u par dana. Tadašnja Jugoslavija ne bi prošla ništa bolje nego Kraljevina Jugoslavija u Aprilskom ratu 1941.

Iz ovog kratkog rezimea razumljivo je s današnjeg gledišta da su obje strane imale svoju teoriju u Titu, tj. "tko je Tito?" kako bi opravdale svoju politiku prema novonastaloj Jugoslaviji uvjeravajući svoje da je "Tito njihov".

Sovjeti su tako tvrdili (tvrde i dan danas) da je Titov otac je bio Židov Josip Klajn, veterinar, koji je radio na imanju poljske grofice Marije u koju se zaljubio i oženio se njome.  U braku su imali dva sina. Jedan od njih se zvao Jozef i to je Tito, a drugi Henrih.  Jozef je bio mason, član tajne organizacije "Slobodni zidari". Centri moći ove organizacije bili su Engleska i Francuska loza, kao i veliki broj loza sirom SAD. Beograd je bio jedan od značajnih centara europske masonerije. Jozef je s bratom učestvovao u Oktobarskoj revoluciji 1917. Tito je stupio u CEKA, odnosno NKVD. Dobio je novi identitet i upućen je u Pariz. U Parizu preko Francuske masonerije stupa u službu Intelligents servisa (engleska obavještajna služba) i upoznaje se sa Čerčilom. Čerčil je Tita uveo u englesku masoneriju. Šesti stupanj te organizacije zove se Titus (zadužen za socijalna pitanja). Otuda vjerojatno i njegov nadimak "Tito", a ne iz ratnih događaja iz kojih je poznat kao Tito iz svima poznatih razloga.

Zapadni saveznicu su pak razvili potpuno drugačiju teoriju. Prema nalazima CIA-e tvrdi se da je zvanična biografija takozvanog Tita lažna. Kod tog čovjeka je sve lažno, počevši od imena do rođenja i mjesta na kome je sahranjen. Pravo ime ovog čovjeka je Franc Fransoa Jozef fon Habsburg und Loren. Bio je izvanbračni sin Franca Habsburga i jedne Poljakinje po imenu Marija, koja je na dvoru Habsburga radila kao sobarica.

Franc Fransoa Jozef fon Habsburg und Loren je rođen je u Beču 16.06.1892. godine. Bio je mason, član vatikanske loze, o čemu svjedoči Zoran Nenezić (mason 33 stupnja) u svojoj knjizi. Franc je umro 16 .02.1980. godine. Sahranjen je na obiteljskom groblju Habsburga u Beču.

O Titu i njegovim tajnama su kasnije napisane mnoge knjige. Tko je zaista bio Josip Broz Tito, vjerojatno se nikada neće otkriti jer očigledno je da je saga o Titu politički čimbenik velikih sila....

Ako pogledamo između redova događanja u SFRJ uočava se da Hrvatskoj ni Austrija ni Mađarska nisu mogli oprostiti što se izdvojila iz njihovih sastava (carstava), to je pokazao Bečki dvor več kada je obezglavio jake hrvatske snage smaknućem Petra Zrinskog i Krste Frankopana te potpuno uništio lozu Zrinskih i Frankopana.  Zadojene tom mržnjom počeli su stvarati "Vojnu krajinu" ili prvo u povijesti masovnu političku imigraciju drugog naroda na područje domicilnog naroda, a da se pri tome nije ni pokušala zadržati Bosna koja je do Turskih osvajanja bila u sastavu Hrvatske.

Svi "znamo" detalje zločinačke NDH, no da ona nije postojala, niti kasnije SR Hrvatska ne bi postojala. Da je Tito bio Hrvat (krv nije voda) možda bi proveo represije nad Hrvatima, ali sigurno se ne bi išlo na masovne likvidacije i to s težištem na likvidaciji hrvatske inteligencije.  A i Katolici mu ne bi smetali.

Kada se pogleda povijest postojanja izbjegličkog logora El Shatt, može se zapaziti da su tu već Englezi iskazivali netrpeljivost prema Hrvatima, jer među izbjeglicama u El Shattu bili su većinom Katolici iz Dalmacije i dalmatinskih otoka.

Prva činjenica: U blizini logora El Shatt engleska vojska je imala poligon za uvježvanje pilota. Tu su se uvježbavali u Jugoslavenski piloti koji su vrlo često svoj ubojiti teret "zabunom" ispustili na logor El Shatt.

Druga činjenica: Preko osam mjeseci po završetku II. svjetskog rata je trebalo da Jugoslavija dozvoli povratak svih izbjeglica iz El Shatt u Hrvatsku (Splitska luka), što se negdje poklapa s likvidacijom Hrvata na Križnom putu.  Kako je El Shatt ustvari bio pod upravom Engleza nemoguće je, a ne povući paralelu između Bleiburga i El Shatta, samo što u El Shattu nije bilo pripadnika Hrvatske vojske, jer njih su pobili prije slanja u El Shatt (kao unutrašnjeg neprijatelja).