nedjelja, 25. siječnja 2015.

Uče me kako Hrvat biti

Da mi je samo još doživjeti da jedan političar (a i Hrvat) kaže "Glave skupa" da nas prestanu bojati raznim bojama, pa onda dijeliti po tim bojama. Nema većeg (smrtnog) grijeha nego kad Hrvat, Hrvata mrzi !! Kada čezne da "one druge Hrvate" u lance ili na galge stavi !!!!!!

Bio sam jedan od „onih drugih“, pa nisam "one druge" mrzio i protiv njih pušku okrenuo, nego smo svi zajedno u rov i blato zagazili ponudivši život Domovini.

Nemojmo tražiti krivca u "onima drugima", Hrvat se ujutro budi s pitanjem: "Što sam za Hrvatsku učinio?", a ne "Što su "oni za Hrvatsku učinili""? Domoljub se ne postaje riječima, stari Latini su za to imali primjerenu uzrečicu "Acta non verba".

»Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!«

Buči bura, magla projde, —
Puca zora, tmina běži, —
Tuga mine, radost dojde, —
Zdravo slobost, — dušman leži!

Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci
Nit’ ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog’ doma Horvat ljubi,

Nema komentara:

Objavi komentar