Sindrom Grčka

Izlazak Grčke iz Eurozone pa vjerojatno i iz EU imati će velike političko-povijesne posljedice n Balkanu. Europa je još jednom podcijenila područje koje je i dalje velika potencijalna opasnost po svjetski mir. Iako je žarište svjetskih sukoba provedbom USA-politike „Kontroliranog kaosa“ prebaćeno na Bliski i Srednji Istok, nije umanjena opasnost povijesnog ishodišta velikog broja međunarodnih sukoba, pa i svjetskog rata na Balkanu koji je sjecište nekoliko politika, vjera, kultura i naroda.

Izlaskom Grčke iz EU, neprihvaćanjem višedesetljetne zamolbe Turske za prijem u EU, previranja u Srbiji, te pasivnost i nemoć Rumunjske, Bugarske i Albanije moćnici EU, na očigled osiromašenog naroda guraju te države u neformalni Pakt (za sada). Ako se još uzme u obzir da u Crnoj Gori veliki utjecaj (ekonomski i politički) ima Rusija, te da Rusi nude „ruku spasa“ i Grčkoj i oduvijek naklonjenoj Srbiji, a da su Rumunjska u Bugarska bile članice „Varšavskog pakta“, postaje razvidno da EU zbog gladi za novcem, zbog želje za političkim utjecajem „na male“, vođena politikom njegovog veličanstva „Profita“ reskira mir na ovim prostorima, te zanemaruje realnost mogućeg šireg ratnog sukoba na području EU i opasanost krvavog raspada EU.

Nije zanemarljivo da su se sve Svjetske ekonomske krize u povijesti rješavale ratom. Tvrde analitičari da je EU izašla iz recesije, što je promašena analiza. Ekonomska kriza 80-tih na zapadu uspjela se zatomiti „uništenjem Komunizma“ tj. izlaskom na nova tržišta zemalja čija je ekonomija bila iscrpljena višegodišnjoj „državnom ekonomijom“ i „društvenim vlasništvom“. Glad za novcem tj. inficiranje Konzumerizmom natjerao je cijeli Istok Europe da otvori vrata Zapadu za nekontroliranu pljačku građana i država, što je dovelo do propasti ekonomije Istoka. Neminovnost je da je ulaskom zapadnog kapitala i ekonomije, istok i politički postao podređen Zapadu.

SAD Krizu vješto kontroliraju politikom „kontroliranog kaosa“ potpirujuću sustavno sukobe na Mediteranu, Bliskom i Srednjem Istoku, no Recesija stalno visi nad vratom Američke ekonomije.

I „velike članice“ EU su na sličan način zatupile djelovanje Recesije na njihovo gospodarstvo, no nepobitno je da još od 80-tih prošlog stoljeća kao okidača efekata ekonomske krize u Europi većina država Europe još uvijek nije izašla iz Recesije, već sve dublje tone u politiko – ekonomsku zavisnost od „velikih“ provođenjem politike „privlačenja stranog kapitala“. Povremeni oporavak koji se mjeri u promilima, rezultira još većim padom. Dovoljno je analizirati što se događa Pirinejskom, Apeninskom i Balkanskom poluotoku. Sjever Europe je nešto stabilniji jer je imao jaču ekonomsku podlogu, no razvidno je da ni Švedska, Finska, Danska i Nizozemska nisu „države blagostanja“ iz 70-tih godina prošlog stoljeća.

Poznato je da je prazan želudac najveći politički problem i da je u takvim uvjetima najlakše manipulirati narodom. Takva situacija pogoduje rađanju nacionalističkih ekstremnih pokreta, što nam je povijest dokazala, ne jednom.

Ideja o balkanizaciji Jugoistoka Europe nije nova, ne radi se o sukobima nego ideji u ujedinjenu svih država Balkana, što je, ne smije se zanemariti bila Titova ideja poslije 2. svjetskog rata, ali tada je spriječena Ruskim i Američkim interesima na tim područjima. No bilo je kontakata i pregovora od strane Jugoslavije sa Bugarskom, Albanijom, a po nekim izvorima i Grčkom o osnivanju zajedničke Federacije.

Neminovnost je da će eksperiment sa Grčkom imati dalekosežne posljedice za Jugoistok Europe, a možebitno i daleko šire.

Ustašoizacija Hrvatske ?

Biološki sat nezaustavno otkucava, pa je Ustaša i Partizana sve manje. Ali čitajući o nekim događanjima i istupima političara (posebno hrvatskih) običan Hrvat, hrvatski građanin se pita u kakvoj to državi živi? Jeli stvarno na djelu povratak jedne propale ideologije ili …… no kad malo bolje razmislim dolazim do zaključka, da je sve što se u najnovije vrijeme događa na „nacionalizmom“ u Hrvatskoj samo nastavak Velikosrpske politike, koja se ponovo poput Feniksa izdiže na Balkanskom i međunarodnoj sceni, nažalost potpomognuta nekim Hrvatima, koji nikada nisu ni željeli svoju državu iako su u njoj obnašali i najviše državne dužnosti ili su sada na takvim dužnostima.

Podaci na internetu koji su dostupni mladim generacijama kažu: „Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija bila je hrvatska nacionalistička fašistička organizacija. Pripadnici organizacije nazivani su ustaše, po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike, ustanike, gerilce. Danas se ta riječ koristi isključivo kao naziv za pripadnike organizacije UHRO, organizirane nositelje ustaške strukture vlasti u NDH te pripadnike Ustaške vojnice. Ustašku organizaciju osnovao je 7. siječnja 1929. u Italiji Ante Pavelić. Ustaški pokret nastao je kao radikalan nacionalistički i šovinistički odgovor na hrvatsko nezadovoljstvo položajem u Jugoslaviji. Između 1929. i 1941. pokret je djelovao kao teroristička organizacija s ciljem stvaranja nezavisne hrvatske države na što većem području, koja bi obuhvaćala i čitavu BiH. „ (izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ustaše)

Ako se pogleda neka druka verzija Wikipedije onda su podaci: „ Ustaški pokret nastao je kao reakcija na ubistvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika 20. juna 1928. u Beogradskom parlamentu, te na nastavljena ubistva i progone Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra. U temelju Ustaškog pokreta je bio državotvorni program Hrvatske stranke prava, iz koje je proizašao, kao i zaključak Hrvatskog državnog sabora od 29. oktobra 1918. o uspostavi nezavisne hrvatske države, koji je značio volju hrvatskog naroda. U domovini su djelovale brojne proustaške organizacije, od kojih su najpoznatije bile: Uzdanica, Hrvatski domobran, Ante Trumbić, Ustaški sveučilišni stožer, Junak, Domagoj, Križarsko bratsvo, August Šenoa, Eugen Kvaternik, Hrvatska mladica, Hrvatsko akademsko potporno društvo, Pravaška radnička mladež, Hrvatski Radiš, Seljačka Sloga, Građanska zaštita, Gospodarska Sloga, Pogod, Matica Hrvatska. Izvorno, naziv ustaša znači ustanik - ustao je - dignuo se protiv nekoga. Nakon poraza sila Osovine neki pripadnici ustaškog pokreta bivaju zarobljeni i predani vlastima SFRJ. Neki uspijevaju pobjeći na zapad odakle su nastavili borbu protiv Jugoslavije. Sam Pavelić je nakon bijega iz zemlje raspustio ustaški pokret i njegove članove razriješio prisege odanosti. Umjesto toga je osnovan Hrvatski oslobodilački pokret koji i danas postoji u Hrvatskoj kao minorna politička stranka.“ (izvor: https://bs.wikipedia.org/wiki/Ustaše)

Upravo zato tvrdim rečeno na početku, da je i za „Dom spremni“ i „Svastika“ na stadionima i slični istupi samo nastavak jedne politike koja, nažalost, nije dovoljno prepoznata u svijetu, a hrvatski političari se poltronski posipaju pepelom, ne znam radi čega?

Koliko puta smo doživjeli kroz povijest da se Hrvati proglašavaju genocidnima, krvolocima, a sve u cilju otimanja hrvatskog teritorija i negiranja hrvatske nacionalne pripadnosti. No, Hrvati nikako da shvate da je Historia est Magistra Vitae. Nitko ne želi revidirati laži i poluistine navedene na wikipediji, a da ne govorim o službenim informativnim izvorima, stvarajući na taj način osjećaj krivice naraštajima Hrvata u budućnosti.

Sasvim je jasno da se jedna promašena ideologija koristi i danas u političke svrhe. Glupo mi je raspravljati o pozdravu „Za dom – spremni!“, a ne raspravljati o pozdravu „Zdravo!“ kojim se iako je bio službeni pozdrav jednog totalitarnog režima, koji je po broju žrtava bio nemjerljivo iznad ovo prvog. Pa ako se analiziraju riječi pozdrava, razvidno je da je to samo dio pozdrava jednog apsolutističkog režima, no dovoljan da ima efekt na kojem je nastao i Ustaški pokret. To u Srbiji jako dobro znaju i mora se priznati vrlo vješto korite u prikazivanju hrvatske genocidnosti, ustašoidnosti i nacionalizma. Tko više priča o rehabilitaciji Draže Mihajlovića, kad je „Svastika“ osvanula usred Splita?

A zbog svastike će pasti HNS (previše je tu novaca, da bi „neki“ mirno gledali), a nije im bitno što će pri tome stradati ne samo hrvatski nogomet, nego se lijepi još jedna crna mrlja iz poznatih krugova na hrvatsku povijest. Jer zamislite ovo, na stadionu kluba koji je kompletan bio u partizanima i na dresu do nedavno ponosno nosio zvijezdu, odjednom se ukazuje „Svastika“. Stvarno je više dosta i Ustaša i Partizana i popovanja sa Istoka. Zar nije vrijeme da konačno budemo svoj na svome? Nama treba razvijeno gospodarstvo, trebaju nam ljudski plaćena radna mjesta, treba nam budućnost, ….. pustimo prošlost povjesničarima, jer tako i tako je promijeniti ne možemo.