nedjelja, 21. lipnja 2015.

Ustašoizacija Hrvatske ?

Biološki sat nezaustavno otkucava, pa je Ustaša i Partizana sve manje. Ali čitajući o nekim događanjima i istupima političara (posebno hrvatskih) običan Hrvat, hrvatski građanin se pita u kakvoj to državi živi? Jeli stvarno na djelu povratak jedne propale ideologije ili …… no kad malo bolje razmislim dolazim do zaključka, da je sve što se u najnovije vrijeme događa na „nacionalizmom“ u Hrvatskoj samo nastavak Velikosrpske politike, koja se ponovo poput Feniksa izdiže na Balkanskom i međunarodnoj sceni, nažalost potpomognuta nekim Hrvatima, koji nikada nisu ni željeli svoju državu iako su u njoj obnašali i najviše državne dužnosti ili su sada na takvim dužnostima.

Podaci na internetu koji su dostupni mladim generacijama kažu: „Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija bila je hrvatska nacionalistička fašistička organizacija. Pripadnici organizacije nazivani su ustaše, po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike, ustanike, gerilce. Danas se ta riječ koristi isključivo kao naziv za pripadnike organizacije UHRO, organizirane nositelje ustaške strukture vlasti u NDH te pripadnike Ustaške vojnice. Ustašku organizaciju osnovao je 7. siječnja 1929. u Italiji Ante Pavelić. Ustaški pokret nastao je kao radikalan nacionalistički i šovinistički odgovor na hrvatsko nezadovoljstvo položajem u Jugoslaviji. Između 1929. i 1941. pokret je djelovao kao teroristička organizacija s ciljem stvaranja nezavisne hrvatske države na što većem području, koja bi obuhvaćala i čitavu BiH. „ (izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ustaše)

Ako se pogleda neka druka verzija Wikipedije onda su podaci: „ Ustaški pokret nastao je kao reakcija na ubistvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika 20. juna 1928. u Beogradskom parlamentu, te na nastavljena ubistva i progone Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra. U temelju Ustaškog pokreta je bio državotvorni program Hrvatske stranke prava, iz koje je proizašao, kao i zaključak Hrvatskog državnog sabora od 29. oktobra 1918. o uspostavi nezavisne hrvatske države, koji je značio volju hrvatskog naroda. U domovini su djelovale brojne proustaške organizacije, od kojih su najpoznatije bile: Uzdanica, Hrvatski domobran, Ante Trumbić, Ustaški sveučilišni stožer, Junak, Domagoj, Križarsko bratsvo, August Šenoa, Eugen Kvaternik, Hrvatska mladica, Hrvatsko akademsko potporno društvo, Pravaška radnička mladež, Hrvatski Radiš, Seljačka Sloga, Građanska zaštita, Gospodarska Sloga, Pogod, Matica Hrvatska. Izvorno, naziv ustaša znači ustanik - ustao je - dignuo se protiv nekoga. Nakon poraza sila Osovine neki pripadnici ustaškog pokreta bivaju zarobljeni i predani vlastima SFRJ. Neki uspijevaju pobjeći na zapad odakle su nastavili borbu protiv Jugoslavije. Sam Pavelić je nakon bijega iz zemlje raspustio ustaški pokret i njegove članove razriješio prisege odanosti. Umjesto toga je osnovan Hrvatski oslobodilački pokret koji i danas postoji u Hrvatskoj kao minorna politička stranka.“ (izvor: https://bs.wikipedia.org/wiki/Ustaše)

Upravo zato tvrdim rečeno na početku, da je i za „Dom spremni“ i „Svastika“ na stadionima i slični istupi samo nastavak jedne politike koja, nažalost, nije dovoljno prepoznata u svijetu, a hrvatski političari se poltronski posipaju pepelom, ne znam radi čega?

Koliko puta smo doživjeli kroz povijest da se Hrvati proglašavaju genocidnima, krvolocima, a sve u cilju otimanja hrvatskog teritorija i negiranja hrvatske nacionalne pripadnosti. No, Hrvati nikako da shvate da je Historia est Magistra Vitae. Nitko ne želi revidirati laži i poluistine navedene na wikipediji, a da ne govorim o službenim informativnim izvorima, stvarajući na taj način osjećaj krivice naraštajima Hrvata u budućnosti.

Sasvim je jasno da se jedna promašena ideologija koristi i danas u političke svrhe. Glupo mi je raspravljati o pozdravu „Za dom – spremni!“, a ne raspravljati o pozdravu „Zdravo!“ kojim se iako je bio službeni pozdrav jednog totalitarnog režima, koji je po broju žrtava bio nemjerljivo iznad ovo prvog. Pa ako se analiziraju riječi pozdrava, razvidno je da je to samo dio pozdrava jednog apsolutističkog režima, no dovoljan da ima efekt na kojem je nastao i Ustaški pokret. To u Srbiji jako dobro znaju i mora se priznati vrlo vješto korite u prikazivanju hrvatske genocidnosti, ustašoidnosti i nacionalizma. Tko više priča o rehabilitaciji Draže Mihajlovića, kad je „Svastika“ osvanula usred Splita?

A zbog svastike će pasti HNS (previše je tu novaca, da bi „neki“ mirno gledali), a nije im bitno što će pri tome stradati ne samo hrvatski nogomet, nego se lijepi još jedna crna mrlja iz poznatih krugova na hrvatsku povijest. Jer zamislite ovo, na stadionu kluba koji je kompletan bio u partizanima i na dresu do nedavno ponosno nosio zvijezdu, odjednom se ukazuje „Svastika“. Stvarno je više dosta i Ustaša i Partizana i popovanja sa Istoka. Zar nije vrijeme da konačno budemo svoj na svome? Nama treba razvijeno gospodarstvo, trebaju nam ljudski plaćena radna mjesta, treba nam budućnost, ….. pustimo prošlost povjesničarima, jer tako i tako je promijeniti ne možemo.

1 komentar:

  1. “U sadašnjim naraštajima stanovništva Hrvatske nema živih ni jedan posto građana koji su bili u II. svjetskom ratu”“Vrijeme je da se sadašnje naraštaje prestane inficirati komunizmom, nacizmom i fašizmom”

    Analizira li se hrvatsko europsko okruženje, ne postoji država koja bi među svojim državnim praznicima imala onaj u spomen na antifašističku borbu, a mnoge od tih zemalja razvile su demokraciju o kojoj hrvatski narod i hrvatsko društvo još uvijek tek mogu sanjati. Štoviše u političkom žargonu gotovo ne postoji ni pojam »antifašizam« jer te države žive sadašnjost, jer očito ne daju maha pa nemaju organizirane tzv. antifašiste koji bi poput onih u Hrvatskoj nijekali komunističke zločine i koji bi poput onih u Hrvatskoj megalomanski napuhivali žrtve koje su počinili zločinci na drugim stranama. Vrijeme je da se zaustavi manipulacija odnosom prvoga hrvatskoga predsjednika prema tzv. antifašistima i da se sadašnje naraštaje, osobito one koji su rođeni ili odrasli u samostalnoj Hrvatskoj, prestane inficirati komunizmom, nacizmom i fašizmom. Ako današnja Hrvatska imalo drži do svoje državnosti, onda će se već o ovogodišnjem Danu državnosti sjetiti svojih stvarnih temelja, a Drugi svjetski rat prepustiti povijesti. Nije li i u tom kontekstu nužno preispitati postojanje i smisao Dana antifašističke borbe?

    OdgovoriIzbriši