Diplomacija i tako to ......

Aleksandar Vučić: „Srbe više neće nitko ubijati bez kazne“. Hrvate koje su 1995. oslobađali svoju zemlju usporedio je s nacistima, a Srbima poručio: „Obećavam vam, Srbija nigdje više na srpskom etničkom prostoru neće dopustiti provedbu takvih zločinačkih akcija protiv srpskog naroda“. Srpski etnički prostor?

Nitko ne sme da vas bije!

Zvuči li vam ovo poznato?

Još prije pet godine, taj isti Vučić je ponovio kako će granice Velike Srbije biti Karlobag, Ogulin, Karlovac i Virovitica, nazivajući Hrvate ustašama koji su okupirali srpsku zemlju.

Ne zabrinjava retorika političara, nego što se nijedan građanin Srbije, nijedan Srbin nije usprotivio takvoj retorici i ratno huškačkoj politici. Skidam kapu i divim se „Ženama u crnom“!

Hrvati sigurno ne bi šutjeli da političari u Hrvatskoj počnu s pričom kako će vratiti izgubljenu Vojvodinu i Srijem do Zemuna, a neupitno je u u prošlosti to bio hrvatski teritorij. Točno je da se neke elite u Hrvatskoj zgražavaju Titovih (ne)djela, ali je u Hrvatskoj čvrsto ukorijenjena Titova krilatica: „Tuđe nećemo, svoje ne damo!“.

Mnoge obitelji u Hrvatskoj u zavijene u crno zbog izgubljenih kćeri i sinova u Domovinskom ratu, ali je daleko više obitelji u Srbiji zavijeno u crno jer su im kćeri i sinovi stradali u osvajačkom ratu po nalogu njihovih političara koji su uz „jagnjad na ražnju“ sjedili u bunkerima na Dedinju dok su ljude slali u smrt.

Zar Srbina nije jasno da rehabilitacija Nedića i Mihajlovića ne vodi ka sretnoj budućnosti. Zar im nije jasno da za siromaštvo u Srbiji nisu krivi Hrvati i Hrvatska, nego da su ih njihovi vođe uvođenjem u rat doveli na prosjački štap.

Srpska diplomacija u svijetu je vrlo aktivna da „dokaže“ (podsjeti) genocidnost Hrvata, „potkrjepljujući“ to sve novim i novim tvrdnjama (izmišljenim pričama bez ikakvim dokaza, koje temelje na „narodnoj predaji“), a s nepobitnom činjenicom nastavka realizacije cilja stvaranja velike Srbije na temeljima Memoranduma SANU.

U to cilju se vrlo aktivno i masovno koriste infiltrirane projugoslavenske snage, kojima je za vrijeme „bratstva i jedinstva“ bilo puno bolje i sve zlo svojim neuspjeha vide u postojanju hrvatske države. Također vrlo vješto koriste „znanja“ generacija Hrvatskih građana kojima su kao dogmama punili glave počevši od Pučke škole do doktorata, preko kazališne i filmske umjetnosti, pa čak i sporta.

Upitamo li „prosječnog Hrvata“ tko su bile Ustaše, s izbezumljenim pogledom od straha, ogledavajući se da ga nitko drugi ne čuje, pojasniti će nam da je to: „superman i liku đavla s nožem u ustima, a iz krvavih očiju mu izbija oganj pakla, koji luta bespućima Balkana, tražeći Srpsku djecu i nejać da iz zakolje, pa i hrvatsku i nedostatno tražene žrtve“.

Hrvatska politika čini veliku grešku, pravdajući se stalno nekome za „grijehe prošlosti“, to je izgleda po onoj Biblijskoj, da svi ispaštamo grijeh Adama i Eve. Kako inače shvatiti činjenicu da za vrijeme Domovinskog rata, a i poslije nekoliko stotina hrvatskih branitelja (svih nacionalnosti) bilo u srpskim logorima na teritoriju Srbije, a Srbija je svijetu „objasnila“ da nisu postojali logori, ili da u Srbiji na stotine tisuća majki oplakuje svoje sinove koji su poginuli napadajući Hrvatsku i Bosnu, a ne braneći Srbiju, a Srbija nije bila u ratu? No takva politika rezultira stvaranjem snaga reakcije, nezadovoljstva, netrpeljivosti pa i mržnje što nas od uljudnih i srdačnih domaćima pretvara u „Balkanska barbarska plemena“.

Očigledno je hrvatska diplomacija na koljenima i nesposobna da predstavi svoju državu i zastupa njezine interese. Postavlja se pitanje zašto ? Kome je to u interesu? Ako razmišljamo tako, onda ćemo se vratiti na početak priče.

No, Hrvatska nema svoje Diplomatske akademije (škole) jer tečajevi koje organizira MVEP nemaju nikakav međunarodni kredibilitet, a niti daju bilo koji stupanj stručnog osposobljavanja. Naime Jednogodišnji stručni diplomatski studij traje jednu akademsku godinu i sastoji se od kolegija raspoređenih u dva semestra – oko 300 nastavnih sati (o.a. to je 50 nastavnih dana ili 6 sati tjedno) a proučava: Ustavna vladavina; modeli i praksa, Ljudska prava i civilno društvo, Hrvatska povijest u 20 st., Međunarodni odnosi i vanjska politika, Međunarodne organizacije i asocijacije, Globalna sigurnost i transatlantski odnosi, Europski jugoistok, Globalni razvoj i gospodarski odnosi, Gospodarska diplomacija, Upravljanje markom zemlje i nacionalna konkurentnost, Institucionalni ustroj i pravni temelji EU, Vanjski odnosi EU, Ekonomika EU, EU i svjetska trgovina, Politike EU, Europski upravni prostor, Povijest diplomacije, Diplomacija i diplomatska profesija, Javna i e-diplomacija, Diplomatske metode, vještine i tehnika, Međunarodno, diplomatsko i konzularno pravo, Vanjskopolitički seminar. Iz Kurikuluma je razvidno da se polaznici ne pripremaju za promociju Hrvatske u svijetu, već da se eventualno mogu snaći u stranom svijetu. Nastava se izvodi kroz predavanja, seminare i radionice, a organiziraju se i grupni posjeti različitim institucijama. Predavači su hrvatski i drugi diplomati, domaći i strani sveučilišni profesori, znanstvenici i drugi stručnjaci, dužnosnici i djelatnici Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH i ostalih tijela državne uprave RH.

Koje su reference navedenih izvođača da osposobljavaju hrvatske diplomate ? Posebno ako razmotrimo da predavači: „dužnosnici i djelatnici Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH i ostalih tijela državne uprave RH“, kad nije tajna da se ti dužnosnici i djelatnici zapošljavaju po stranačkoj podobnosti i da nemaju završenu izobrazbu više razine, koja bi im dala kredibilitet da drže predavanja na instituciji niže razine.

Diplomatska akademija treba biti stručni studij u trajanju od najmanje 5 godina, a ovo što se sada naziva „Diplomatska akademija“ (u kojem nema ponavljača, niti osoba koje ne polože ispite) bi trebao biti osposobljavanje da predstavljanje Hrvatske na međunarodnom planu. Kako objasniti da je u nedavnom imenovanju bivši načelnik Glavnog stožera HV-a Drago Lovrić imenovan za veleposlanika u Kataru, kad su javnosti poznate njegove afere sa „svastikom“, kad se zna da nije bio omiljen među vojnicima i podređenima, a napose da je završio srednju vojnu školu i Vojnu Akademiju JNA u Beogradu. U redu, branitelj je, obnašao je vrlo visoke vojne dužnosti, ali sa diplomacijom veze nema ! General Lovrić je doktorirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, s disertacijom: "Transformacija NATO-a i upravljanje krizama u novom svjetskom poretku" – pa je vjerojatno to referenca da bude veleposlanik.

U čemu je povezanosti početka ove raščlambe i završetka. Nema nikakvog smisla, niti opravdanosti niti realnog promišljanja, reagirati ili ne na provokacije Istočnih, a često i Zapadnih susjeda Hrvatske, nego treba svijetu, napose vodećim silama svijeta obrazložiti, informirati, uvjeriti i dokazati da je Hrvatska povijest čista kao suza i da se ne sramimo nijednog dijela naše povijesti, jer ona je prošlost na koju ne možemo uticati. Mi se ne moramo nikome opravdavati, što se sada stalno čini i posipa pepelom zato što je u jednoj točci povijesti na teritoriju Hrvatske postojao „Rasni zakon“, koji službena i međunarodna Hrvatska nikada nije niti ratificirala, niti priznala, a još manje primijenila, pače zgražava ga se.

A gledati povijest s današnjeg stajališta bez uzimanja u obzir povijesnih okolnosti, je raspirivanje mržnje i kontra domoljubno je, a vjerojatni rezultat je neki novi Balkanski rat.