Hrvatska politika „kontroliranog kaosa“

Prateći medije i nastupe nekih političara (jer ostali šute) narod zahvaća pesimizam, shvaćajući sve više kako smo mi Hrvati sitne da ne kaže prodane duše. Mediji pod parolom „javnost želi znati“ te zlorabeći „slobodu medija" pokušavaju Hrvatsku baciti na koljena, što je sve izglednije je hrvatske državne institucije nikako da profunkcioniraju.

Naime svi mediji su ovih dana puni priče o "Jasenovačkoj ploči " i vodi se nezapamćeno crna kampanja prema HOS-u izjednačavajući ih s Ustašama. Ustvari običnom čovjeku je nepojmljivo da agresor iz 90-ih na prostorima bivše Jugoslavije i glavnu krivac za jedan Svjetski rat, da agresor koji je vodio krvaviji genocidni rat protiv Hrvatske ranih 90-tih protiv Hrvatske sada diktira kakve će pozdrave i parole imati Hrvati. Agresor koji je svoje žrtve ubijao na bestijalniji, životinjski način, usporedbi s kojim su fašisti bili pravi amateri, ne damo da ne plaća ratne reparacije, nego preko svoje političke dijaspore sve više ostvaruje ciljeve koje nije uspio ostvariti oružjem.

Dok je hrvatskim političarima nametnuta tema začinjena s ucjenama navedenih grupacija, uz pomoć i potporu kako su nas to godinama učili „domaćih izdajnika“ o „Jasenovačkoj ploči“ jer to je uvjet opstanka Vlade, mediji prešućuju ili marginaliziraju događanja koja su krenula s komadanjem Hrvatske.

Slovenija je sve agresivnija glede primjene „arbitraže“ oko razgraničenja s Hrvatskom i to na način da inzistira primjeni „arbitraže“ u Piranskom zaljevu, jer je u njezinu koriti, ali će o razgraničenju na kopnu tek razgovarati jer je na njezinu štetu. Zabrinjava što Slovenija sve više zvecka oružjem, ne zbog slovenske vojne sile, nego kao potencijalnog upaljača novog balkanskog, a možebitno i svjetskog rata.

Zvuči paranoično ? Baš i ne, jer Slovenski pokušaj aneksije hrvatskog dijela Piranskog zaljeva, je već rezultiralo pokušajem ometanja gradnje Pelješkog mosta s prijetnjama i zahtjevima da i BiH mora imati izlaz na otvoreno more kao i Slovenija, a da bi to ometao most.

No u pozadini je klasičan „Slovenski recept“ – galamiti kako su Hrvati agresivni, ako su ustašoidni, kako su krvoloci, te uz ponovo sve glasnija Velikosrpska zanovijetanja, pribaviti sebi simpatije svijeta, te uz korumpiranu arbitražu prisvojiti sebi dio Hrvatske.

Ostavimo malo po strani što su sve uz pomoć međunarodne zajednice otkinuli (oteli) od Hrvatske upravo na navedenoj platformi, zabrinjava što se u stvari ne zna, pače i ne postoji hrvatska vanjska politika. Ako su raspadom Jugoslavije, nastale države međunarodno priznate u AVNOJ-evskim granicama, o čemu onda pričamo? Iako je to nepovoljno za Hrvatsku, ali bi trebala biti garancija mira, da se Hrvatska konačno posveti gospodarskom razvoju. Ako je to tako, a je, zašto Hrvatska vanjska politika ne odradi svoj dio posla i konačno kaže „dosta“ komadanju Hrvatske.
Kakve arbitraže i ine gluposti za koje se ionako zna da će biti na štetu Hrvatske.

I dok su Hrvati duboko razjedinjeni „Jasenovačkom pločom“, kao „najvažnijim problemom današnjice“, u dugom ili trećem planu je se to internetskim rječnikom kaže „RL“ tj. stvarnost. Nastoji se spriječiti spajanje hrvatskih teritorija, nastoji se oteti hrvatski teritorij, a malo kome pada na pamet da su parole „Tukaj je Slovenija“ i „Ovo je Srbija“ zapravo ista parola agresora na Hrvatsku.
Hrvatska nije miljenik Europe, to je valjda već svima jasno, ne ulazeći u razloge, pokazalo se da Hrvatski cijene jedino kada ima svoje „ja“. Čim se pojave elementi poltronske politike, apetiti prema Hrvatskoj se pojačavaju, a to dokazuju i zadnji događaji kad je Hrvatska zatvorila granicu prema Srbiji zbog izbjeglica, te poslušno povukla odluku, krenuli su dodatni napadi na Hrvatsku, kad je Hrvatska uvela strožiju kontrolu uvoza hrane prema zemljama izvan EU, pa pod pritiskom povukla Odluku, krenula je bajka s „Jasenovačkom pločom“ .

Zabrinjava da se sve to događa i vrijeme tzv. „sezone godišnjih odmora“ , pa dok oni koji su bacili oko na hrvatski teritorij i kojima smeta Hrvatska kao samostalna država, svojski rade, hrvatski političari se odmaraju na bajkovitom Jadranu, nesvjesni okoline i događanja. Nijedan političar, a posebno ne institucije (Sabor i Vlada RH) nije našao za shodno da se događanja oko Hrvatske od općeg nacionalnog interesa i sazvao bar sjednicu Sabora ili Vlade, na kojoj bi se bar definirala zajednička vanjska politika, nego Hrvatske političare to opće ne zanima, više ih brine raketa preko Japana ispaljena od strane Sjeverne Koreje.

Možda je stoga upravo „Jasenovačka ploča“ test hrvatske politike, hoće li i dalje biti poltronska sklona ucjenama ili će se konačno definirati hrvatska vanjska politika, koja se neće koristiti u dnevno političke svrhe i neće zavisiti od Stranke na vlasti.

Izlaz iz ovog začaranog kruga je novi Izborni zakon koji neće omogućavati „lutalicama“ da se nađu u politici i to na vrlo visokim mjestima i funkcijama za koje nemaju niti kvalifikacije niti kompetencije. Izborni zakon kojim će kako to kaže Ustav Republika Hrvatska biti jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Hrvatski Ustav je također savršeno jasan da je suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv. Prema tome da Hrvatska i prihvati „arbitražu“ sa Slovenijom, ne može joj prepustiti dio hrvatskog teritorija bez promjene Ustava !

A o tome ne može odlučiti niti Plenković, niti Jandroković, a još manje Pupovac&Co. Zar je opet potrebno da Amerika lupi šakom o stol i kaže Slovencima, Srbima i Muslimanima „DOSTA“?
Ili bi to trebala napraviti Hrvatska, kao međunarodno priznata država u AVNOJ-evskim granicama?

Hrvatsku se podijelile dvoje parole „Za Dom spremni!“ i „Smrt fašizmu, sloboda narodu!“, koliko god to bilo nepojmljivo, ali ostavljam čitatelju ovih redaka da prosudi sam i posluša zvuk tih dviju parola, koja poziva na mir i poštivanje svojeg, a koja poziva na rat i ubijanje !