Antifašizam u Hrvatskoj danas

Bez ikakve političke konotacije mislim da se polazi od krivih pretpostavki i poimanja ideje antifašizma. Naime, danas se više ne može govoriti o antifašizmu kao ideologiji i pokretu u Europi od 1920.-1945. godine. Suvremeni antifašizam je suprotstavljanje neofašizmu u njegovim raznim vidovima: oživljavanju fašističkih ideja, povijesnoj rehabilitaciji fašizma, restauraciji fašističkih elemenata u suvremenim režimima (nacionalna nesnošljivost, agresivni nacionalizam, antidemokratizam).

Najveći promašaji antifašizma u Hrvatskoj su što se antifašizam povezuje s partizanskim pokretom, s SKH(SKJ), i katastrofalna premisa je da je antifašizam ideologija Srpskog naroda u Hrvatskoj. Ne ulazim tko je kriv ili tko zlorabi ideju antifašizma, ali dok će rad antifašističkih udruga podupirati (iako je zakonom zabranjeno da političke strane podupiru udruge) SDSS i SNV , jasno je da će antifašizam imati negativne percepcije u Hrvatskoj ili bolje reći u sredinama gdje se na taj način provodi ideja antifašizma.

Da je to tako jasno je već iz samog naziva udruga antifašista, jer većina udruga antifašista ima u nazivu pojam „antifašistički borci“ što je istoznačnica za partizane ili kako se vole nazivati „borci NOP“. Nadalje ako se raščlanjuje u kojim mjestima su osnovane udruge antifašista, jasno se dobiva politička konotacija ovih udruga, pa one prestaju biti neovisne izvanstranačke organizacije civilnog društva.

Naime, dok se pod antifašizmom smatra „obnova i održavanje partizanskih spomenika i obilježavanje događaja i polaganje vijenaca na mjestima kako je to odredio SKJ i kasnije SDSS i SNV“, i to sve uglavnom sufinancira SDSS (politička stranka) jasno je da takve aktivnosti nisu od interes za opće javno dobro, pače inkubator su netolerancije i nesnošljivosti, čime se usuđujem se reći čak gubi smisao pozivanja na antifašizam. Također u praksi antifašističke udruge uglavnom se participiraju kao „veteranske udruge iz 2. SR“ što je potpuni promašaj, a takva konotacija je stvorena djelovanjem tih udruga.

Dok se to ne shvati, te kad antifašističke udruge ne budu „privilegija“ jednog naroda, tj. kada će imati elemente antifašizma u svijetu, u članstvo tih udruga će se jako povećati, jer ideje antifašizma su i danas, a biti će još dugo vrlo aktualne i društveno prihvatljive. Udruge antifašista nikako ne mogu biti pandam braniteljskim udrugama ili udrugama veterana 2. svjetskog rata (a toga ima izraženog i u Statutima).

Kroz cijelo promišljanje sam apostrofirao „udruge“, a to znači sufinanciranje u skladu s Zakonom o udrugama. Mogu i napraviti paralelu s udrugama za zaštitu potrošača. Naime udruge za zaštitu potrošača se mogu sufinancirati isključivo iz javnih izvora i to sukladno Uredbi za sufinanciranje udruga iz javnih izvora. Antifašističke udruge se mogu sufinancirati pored ostalog i tako, ali mogu na sve zakonske načine prikupljati donacije, a da idu na neki javni natječaj iz područja ljudskih prava na razni EU, nema spora da bi im projekt bio prihvaćen i to s oduševljenjem, a na veliku korist Hrvatskoj, pod pretpostavkom da je projekt „zatiranje aveti prošlosti“, ma sa koje strane postojale.

„Projekti“ koji su tipa „polaganje vijenaca“, „paljenje svijeća“, „obilježavanje događaja iz prošlosti na način da se drže protuhrvatski govori i organiziraju derneci“ po meni nisu projekti i izazivaju zgražavanje suvremenog društava.

Sličnu grešku rade i braniteljske udruge (ima ih dosta koje kroz Statute ističu antifašizam), jer se sve više doživljavaju kao parazitska, privatizirana udruženja građana.

Antifašističke udruge se često kroz medije žale kako regionalna i lokalne samouprave ne podupiru rad antifašista. Ne znam na koji se način očekuje potpora, ali ako se želi izvršiti pritisak na regionalnu i lokalni samoupravu da odvoji više sredstava za udruge antifašista, milim da je daleko efikasnije da se jasno predoči koje to projekte antifašista nisu podržale te samouprave na javnim natječajima. Prema spomenutoj Uredbi, niti gradovi, niti županije ne smiju vršiti izravnu dodjelu sredstava udrugama, izuzetno po odluci gradonačelnika ili župana do 5.000,00 kn i to treba dokazati da je nastala izvanredna okolnost za davanje sredstava na taj način.

I dok antifašističke udruge obilaze Kumrovec, Jasenovac, Staru Gradišku, Kozaru …… a aktivno bojkotiraju, Vukovar, Knin, Škabrnju, Voćin ….. jasno je da se postavlja pitanje, jesu li to po definiciji organizacije civilnog društva, no u najmanju ruku može se povući puno paralela s protuhrvatskim organizacijama. Jer te udruge u pravilu ne podržavaju Vladu RH, ne podržavaju Sabor RH, ne podržavaju političke stranke centra i desnice, pa ni većinu lijevih stranaka posebno ako u programu nemaju „žal za prošlim vremenima“.

Čak se i na nacionalnoj razini partizani prikazuju kao antifašisti (vjerojatno zbog pozdrava koji se koristio na dokumentima FNRJ, gdje službeni dokumenti završavali s parolom „Smrt fašizmu, sloboda narodu!“. Pozdrav i parola koji su pozivali na ubijanje Hrvata, jer po poimanju antifašističkih udruga, jedino su Hrvati bili i jesu fašisti.

Kada Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) pojašnjava di su ono pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) [https://www.sabh.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1&Itemid=2] jasno je da zapravo o antifašizmu ne može biti ni govora, a iz Programskog cilja da se okupljaju sudionici Narodnooslobodilačke borbe i antifašistički opredijeljenih građana Republike Hrvatske jasno ukazuje na ono što sam naveo na početku da je ne samo neprimjereno nego krajnje podlo izjednačavati antifašiste s borcima NOB (čitaj članovima SKJ).

I ne zaboravimo da znak antifašista nije zvijezda petokraka. Naime zvijezda petokraka je čest simbol širom svijeta. To je zvijezda s pet krakova iste dužine postavljenim pod kutom 72° između svakog kraka. U slučaju da su kolinearne stranice spojene međusobno tada se radi o pentagramu, koji je smatran mističnim simbolom s magičnom važnošću.

Brojne države na svojim zastavama i grbovima koriste petokraku zvijezdu kao simbol, u raznim bojama. Pitanje koje se neminovno postavlja je: Zašto antifašističke udruge ujedinjene u Savez antifašističkih boraca i antifašista RH u svojim simbolima, grbovima, zastavama nemaju obilježja Hrvatske, pa čak ni SRH?

Statut SABA RH definira da je znak SABA RH je antifašistički znak: crvena zvijezda petokraka, ispunjena zrakama zlatne boje, razdijeljena u pet smjerova, a u središtu je partizanska kapa s crvenom zvijezdom petokrakom.

Naime Zlatna boja petokrake zvijezde je u cijelome svijetu je povezana s vojskom. PA je pitanje jesu li antifašisti vojnici, ratni veterani, ili građani koji se suprotstavljaju neofašizmu u njegovim raznim vidovima: oživljavanju fašističkih ideja, povijesnoj rehabilitaciji fašizma, restauraciji fašističkih elemenata u suvremenim režimima (nacionalna nesnošljivost, agresivni nacionalizam, antidemokratizam). To pitanje posebno dobiva na značaju kada se vidi jedan od programskih ciljeva koji se odnosi na zaštitu prava članstva iz oblasti mirovinskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja.

Poznato je također da je petokraka zvijezda u raznim varijacijama bila znak i simbol JNA, kao agresorske vojske na Hrvatsku, pa se postavlja također pitanje jesu li udruge antifašista u Hrvatskoj osnovane i djeluju u skladu s Zakonom o udrugama ili se pokušavaju nametnuti kao paralelna tijela vlasti.

Jasno je da država ne smije sprječavati rad civilnog sektora, pače da ga treba podupirati jer to je jedna od glavnih demokratskih stečevina, ali isto tako država mora štititi svoj Ustavno pravni poredak, a to lijepo piše i u Zakonu o udrugama gdje je definirano da se djelovanje udruga temelji se na načelu neovisnosti što znači da udruga samostalno utvrđuje svoje područje djelovanja, ciljeve i djelatnosti, svoj unutarnji ustroj i samostalno obavlja djelatnosti koje nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom. Zakon o udrugama također određuje da će se Zahtjev za upis u registar udruga odbit ako su statutom utvrđeni ciljevi i djelatnosti udruge u suprotnosti s Ustavom ili zakonom. Znakovi totalitarnih režima, agresorskih vojski, te k tome još potpuno ignoriranje hrvatskih obilježja je u najmanju ruku u suprotnosti s hrvatskim Ustavom ili zakonom.

Stoga je nužno jasno formulirati što je to antifašizam, te koje su njegove sastavnice suvremenog društva, ako bi i u Hrvatskoj antifašizam bio napredna svjetska ideja mlade generacije, a ne nostalgični jecaj za prošlim vremenima.