SMS - iskra promišljanja

SMS, kao uostalom ni druge slične komunikacije NIKADA nisu bile dokaz za sudu. Ako hoćemo čak i česti se teroriste prati preko mobilnih veza (SMS-ova), ali to nije dokaz da su namjeravali ili počinili terorističko djelo.

Kome trebaju te priče za malu djecu o "aferi SMS" ???? To se može zvati aferom samo za totalno informatički i tkc nepismene ljude. NO, O "AFERI" NAJVIŠE PRIČAJU POLITIČARI I PODOBNI MEDIJI, pa je sve jasno.

Kome je opće jasno kako se može napraviti lažni SMS (mora se nalaziti na najmanje dva mobitela, pošiljatelj i primatelj). O čemu pričamo ?????????

Ako je i bilo lažnih SMS-ova, mogućnost je da je optuženi u MUP-ovoj bazi mijenjao ili lažirao SMS-ove, ali SMS-ovi se čuvaju i kod providera mobilne usluge, gdje ih je bez suradnje s providerom, nemoguće mijenjati.

SASVIM SLUČAJNE "SLUČAJNOSTI":

• donose s važni reformski zakoni
• približava se 13.10. - Dan prvog prosvjeda u Vukovaru
• Agrokor i Uljanik i sl. afere (pljačke) su samo jedan pipak na kraku hobotnice, o INA-i, HEP-U, T-com itd. više se ne piše ni na zadnjoj stranici medija.
• Još jednom, po tko zna koji puta na ispitu javnosti pada "nezavisnost" sudstva
• Nevine žrtve ratnih zločina koji su počinile regularne i paravojne oružane snage strane zemlje na teritoriju Hrvatske u Domovinskom ratu vape i jauču iz jama i bunara, tražeći pravdu.
• Čelništvo HVIDR-e okrenulo je leđa svom članstvu (zna se po čijem nalogu). To isto čelništvo gradonačelnika Vukovara koji se prvi usudio tražiti pravdu i prozvao institucije zbog grijeha "nečinjenja" manipulatorom. Bilo bi smiješno da nije žalosno. Vidjelo se na presici da dvojica čelnih ljudi HVIDR-e ni sami sebi ne vjeruju u ono što pričaju.

Nevjerojatno je da se u tako kratkom vremenu, ponovo želi uspostaviti totalitarni režim u Hrvatskoj, kojem je glavni cilj, borba protiv svog naroda !!!!!

U Hrvatskoj je na djelu jedan oblik Državnog udara.

Naime, u Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. . Nadalje, u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.

Predsjednik Hrvatske određuje mandatara za sastavljanje Vlade, a Hrvatski Sabor potvrđuje Vladu.

Što se događa u Hrvatskoj ?

Postupak izbora i imenovanja je prošao po zakonskoj proceduri. Ali po dobivanju mandata Vlada, ustvari Premijer preuzima svu vlast u Hrvatskoj, te se samo kao demokratski ukras povremeno blago sukobi s Predsjednikom(com), koristeći Stanku u realizacije jednog oblika „diktatorskog sustava“ tj. silovanje demokracije.

Naime, kao predsjednik vladajuće Stranke, Premijer je odredio tko će biti Predsjednik Sabora (postavio je svog čovjeka) i time preuzeo upravljanje Saborom. Vlada „predlaže“ zakone, tj. u praksi Sabor samo potvrđuje Zakon koji je donijela (ne preložila) Vlada. Rasprava u Saboru i esavjetovanje je samo još jedan demokratski ukras, jer se primjedbe i amandmani u pravilu ne prihvaćaju, a često niti se raspravlja o njima. Znači Zakon se usvaja, onakav kakav je predložila Vlada tj. kako je odlučio Premijer.

Ako pojedini ministar počne drugačije misliti od Premijera, istog se na sjednici Vlade razrješava dužnosti, bez rasprave u Saboru, iako Premijer više nije mandatar.

Vjerojatne posljedice:

• Vlast u Republici Hrvatskoj je sve više u rukama jednog čovjeka
• Veterani Domovinskog rata se proglašavaju marginalnom skupinom koja ne smije imaju utjecaja na vlast, iako je direktno stvarala Hrvatsku. - Druge političke stranke (osim vladajućih) se razbijaju, kao i neistomišljenici, na vrlo jednostavan način, ubacivanjem „svojih ljudi“ u njihove redove, koji prisiljavaju te skupine da se bave same sobom, a postoje kao demokratski ukras diktaturi
• Politika ne stvara uvjete za nezavisno sudstvo, nego je ga koristi za realizaciju svojih političkih ciljeva, upirući prstom u „krivce“ (pljačkaše) kod koji se u istražnom postupku obavezno pronalaze skupi satovi, kolekcije umjetničkih slika i 200.000 eura u gotovini, a u zadnje vrijeme i lažirani SMS-ovi.
• Vlast postaje sama sebi dostatna, a zakonima je odredila, da joj od trenutka izbora narod više ne treba, jer ne može oduzeti mandat izabranom (češće postavljenom) dužnosniku.
• Narod, čak ni stranke ne kreiraju Izborne liste, već to radi nekoliko ljudi u Stranci pod vodstvom predsjednika Stranke. Na prošlim izborila su preferencijalni glasovi pokazali svu bijedu kreiranja Izbornih listi.
• Zbog takvog određenja, pokivenog zakonodavnim okvirom, na čisi sadržaj građani nisu imali savršeno nikakav utjecaj, izlaznost na izbore je sve manja, jer su građani shvatili da ne mogu mijenjati ništa, pa ustvari na izbore izlaze samo stranački poslušnici.
• Potpuna besperpektivnost mladih ljudi, dovela je do egzodusa hrvatskih građana u svijet, koji ima razmjere prekomorske emigracije 1880. do 1914. godine, jer im Hrvatska ne omogućava ni osnovne uvjete preživljavanja i ne nudi život kakav priželjkuju. Mnogo ih izravno potiču na odlazak i vjerski razlozi ili nacionalno omalovažavanje. Za razliku od vremena „gastarbaitera“ 60-tih godina prošlog stoljeća koji su se vraćali obiteljima donoseći devize, sada mnogi odlaze zauvijek.
• Državno represivni aparat postaje sve brojniji i osnovna mi je zadaća, zaštita Vlasti i tajkunsko-bankarskog lobija, kojima odgovara takva vlast.
• Na međunarodnom planu Hrvatska sve više gubi suverenitet (politički, ekonomski), te se o ekonomsko-političkom stanju u Hrvatskoj odlučuje u Bruxellesu i drugim centrima moći

Povijesne činjenice:

Hrvatska od stoljeća VII. do 1991. godine nije bila samostalna država, upravljali su (čitaj pljačkali) Hrvatskom Habsburgovci, Ugari, Mađari, Mlećani, Talijani, Nijemci (NDH nije bila samostalna država, jer je njome direktno upravljala Njemačka), Srbi, Jugoslaveni.

Zbog uvjerenja da „Hrvatska ne može sama“ nakon kratkog perioda samostalnosti (1991-2013. godine) ulazi u sastav Europske unije, koje je u naravi teži da postane federacija s privileginarim narodima (Ugovor iz Maastrichta je loša kopija Ustava SFRJ iz 1974. godine).

U Hrvatskoj se po tko zna koji put sva vlast prepušta jednom čovjeku, od kojeg se očekuje da „napravi državu po volji naroda“, a podupiru ga oni koji su po stranačkim kriterijima zaposleni u svim javnim društvima i ustanovama, a često i privatnim firmama. Podupire takvu politiku i jedan dio branitelja, posebno oni koji su stekli određene privilegije, ne na temelju ratnih zasluga, nego koristeći rupe u Zakonu, svjesni da bi ostali bez tih privilegija da ne trebaju „Vladajućem“ da ostane na vlasti i da ima svu vlast u svojim rukama.

Takav razvoj događanja tj. političke situacije u Hrvatskoj neminovno vodi u razjedinjavanja nacionalnog jedinstva, do međunacionalne netrpeljivosti, do općeg nezadovoljstva, a što je zapaljen fitilj na bačvi baruta i samo je pitanje vremena kada će dogoriti do bačve i izazvati eksploziju.

Hrvatska će se po tko zna koji puta morati oslobađati, a svaki puta je taj proces zaliven rijekama krvi i velikom brojem izgubljenih života. Je li Hrvatska spremna izvršiti demokratske promjene, bez oružane revolucije, pokazati će vrijeme uskoro.