Ta činjenica jasno ukazuje da su Englezi radi svojih trajnih strateških interesa bili zainteresirani ne samo porobiti već i izbrisati cijeli katolički narod Hrvata, koljući ih u ratovima srpskom rukom ili ih balkanskim jugoslavenstvom utapali u srpstvo.
Englezi su do 1990. g. u svojim enciklopedijama i rječnicima izvršili cijeli niz prljavih falsifikata o identitetu Hrvata čineći to u korist velikosrpske ideologije, a znajući jako dobro da Hrvati i Srbi nikada nisu bili isti narod. Od masonerije okupirana Europa iz politički razloga sudjelovala je u povijesnim krivotvorinama o Hrvatima i u vječitom teritorijalnom zamagljivanju povijesne geografske rasprostranjenosti Hrvatske, da bi slaba Hrvatska neprestano bila izložena na milost i nemilost neprijateljskih svjetskih imperijalističkih politika.
Iz povijesne dokumentacije znamo da je masonerija u Austro-Ugarskoj podupirala Strossmayerovo jugoslavenstvo vjerujući u širenje Austrije prema Srbiji putem jugoslavenstva i tom cilju poslužio je kradljivac hrvatskoga jezika, Vuk Karadžić, kada ga je radi stvaranja jedinstvenog velikosrpskog jezika regrutirao austrijski agent Kopitar. Vuk Karadžić se ne nalazi slučajno na popisu istaknutih članova srbijanske masonerije jer je on za njih odrađivao sasvim određen i jasan zadatak. A isto tako znamo da je masoneriju u Europi posijala i nadzirala Britanija koja je u svoje spletke uplela austro-ugarsku masoneriju i koja od 1921. godine nadzire cijelu Europu, kako je to u svojoj knjizi “Masoneria” lijepo objasnio gen. Francisco Franco, jedini general koji je porazio britansku masoneriju i komunizam. O masonskim prljavim poslovima protiv Hrvatske se može pročitati i u knjigama Mladena Lojkića od kojih jedna nosi eksplicitan naslov “Masoni protiv Hrvatske”.Nakon što je na ovom prostoru Britanija ratnu pobjedu darovala srpskoj kraljevini 1918. i g. 1945. četničkoj verziji komunizma u Hrvatskoj masonsko-komunistička partija Jugoslavije je na sveučilištima i među sveučilišnim kadrovima stvarala ideološko jugoslavenstvo i velikosrpski jugoslavenski nacionalizam, stavljajući pod pitanje postojanje hrvatskih kraljeva, hrvatsko kraljevstvo Bosne, kao i autentičnost hrvatske kulture, prešućujući državno-pravne dokumente i arheološke spomenike kako bi temeljem povijesnih laži o Hrvatima, Jugoslavija i jugoslavenstvo bili održivi u korist velikosrpstva.
Putem zamućivanja i gušenja ili krivotvorenja povijesnih istraživanja i povijesno-arheoloških činjenica gušila i krivotvorila hrvatska povijest, kultura i sam identitet hrvatskoga naroda. Cijeli niz istraživača hrvatske prapovijesti bio je proganjan ili je izgubio život (npr. dr. Šufflay, dr. Lovrić, dr. Pilar, dr. Lj. Hauptmann itd.), a svaki spomen u znanstvenom svijetu danas općeprihvaćene iranske teorije o Hrvatima bio je nedopušten.
Tako javnost punih sedam desetljeća nije mogla biti upoznata sa svim prethodno navedenim znanstvenim činjenicama. Učiti hrvatsku povijest na “jugoslavenskim” sveučilištima značilo je ne naučiti zamalo ništa uistinu znanstveno točno, vrijedno i važno. I, kao što je to odlično konstatirao genijalni filozof povijesti dr. Oswald Spengler, najbolje i najvažnije povjesničare često ne dobivamo iz povijesne struke (jer je ona politizirana ili zakopana u plitkoj faktografiji) već iz pera vrsnih intelektualaca koji traže i nalaze dubinu prave znanstvene istine!
Hrvatski narod nije upućen u istinito stanje povijesti ne samo da ne poznaje drevne činjenice o sebi, već ne pozna niti svog neprijatelja, koji uvijek razmišlja po istom, povijesnom modelu – na isti način.
Nitko se do danas nije sjetio da izvrši stručna raščlamba profesora na hrvatskim sveučilištima i fakultetima, a činjenica je da hrvatskim studentima povijest objašnjavaju profesori Srbi, pa čak i da hrvatsku povijest i književnost podučavaju Srbi. Da stvar bude još pogubnija za Hrvate to su profesori koji su završili školovanje u jugoslavenskim i/ili srpskim školama i fakultetima.
Doduše „Svi će ljudi biti braća“ kaže Johannes Mario Simmel, te se može ustvrditi da nije pravedno ljude dijeti prema „krvnim zrncima“ što je činjenica. Sve nacionalne manjine u Hrvatskoj pa tako i Srbi imaju jednaka prava kao svi drugi građani Republike Hrvatske, ali Srbin ne može kroz hrvatsku književnost predavati i širiti „Memorandum SANU i/ili SANU „, ne može predavati srpsku ili jugoslavensku političku povijest, nego hrvatsku povijest zasnovanu na činjenicama i materijalnim dokazima, a ne „narodnoj predaji“. Ne može predavanja držati na srpskom jeziku i pisati po ploči ćirilicom. Ne može širiti priče i genocidnosti Hrvata i poistovjećivati Republiku Hrvatsku s NDH, a istovremeno biti profesor na Filozofskom fakultetu u Hrvatskoj.
Pokušajmo zamisliti Rusa koji drži predavanja o trulom Kapitalizmu na ruskom jeziku u prestižnim Američkim sveučilištima.
Nema komentara:
Objavi komentar