Demokracija i domoljublje

Pojam demokracija označava pluralistički oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana kroz izbore. Kada su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sustave upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.

Riječ demokracija dolazi iz grčke riječi δημοκρατíα, koja pak dolazi od δημος, što znači "narod", i κρατειν, što znači "vladati", te sufiksa íα. Dakle, doslovno "vladavina naroda".
Demokracija živi i ovisi o sudjelovanju njenih građana. Preduvjet bilo kakvog zalaganja ili angažiranja je znanje. Svojim zalaganjem može pridonijeti samo osoba koja poznaje sustav, mehanizme i institucije demokratske države. Iz tog razloga se promicanje znanja, protok informacija i obrazovanje smatra važnim zadatkom demokracije. Da bi odluke bile demokratske, pored većinskog principa moraju ispuniti i daljnje kriterije:

• Ravnopravnost: Svatko može glasovati na izborima i sudjelovati i ima samo jedan glas. Stoga, u nedemokratskim državama žene nemaju pravo glasovanja
• Sloboda: Ne smije biti vršen pritisak. Kako bi se spriječili pritisci, glasuje se tajnim glasovanjem. Također bi trebalo biti dovoljno vremena za donošenje odluke.
• Sloboda informacije: Svi sudionici bi kroz slobodan pristup dostupnim informacijama trebali znati i razumjeti o čemu se odlučuje.
• Sloboda izražavanja: Političkoj odluci treba prethoditi slobodna razmjena mišljenja i stavova.
• Aktivno biračko pravo: Svi građani imaju pravo kandidirati za bilo kakve kadrovske odluke .
• Alternativa: Pravu odluku se može donijeti samo ako postoji nekoliko alternativa. Kao poseban slučaj može biti glasanje sa samo jednom alternativom, ukoliko se poštuju drugi kriteriji demokracije.

U Hrvatskoj je zanimljivo da se demokracija povezuje sa domoljubljem što je na domaćoj političkoj sceni jedna od najintrigantnijih tema.  Tko je istinski domoljub? Postoje razni stavovi i definicije, no nekako mi je najpribližnija uzrečica G.B. Shawa koji kaže da pravi patrioti najviše mrze nepravdu u svojoj domovini. Naravno da pri tome patriotizam ne znači nekritički odnos, nego predstavlja otvoreno iskazivanje svega što se smatra da je u njegovoj domovini loše i nepravedno. I tu vidim vezu između demokracije i patriotizma.

U Hrvatskoj još uvijek nije izgrađen taj sistem vrijednosti.  Problem  je u tome što su  „domoljubi“ česti jaki samo na riječima.  Ljudi u Hrvatskoj imaju naslijeđeni stav da se patriotizam iskazuje decibelima, a ne zalaganjem da se posao obavi pošteno i kvalitetno. Pri tome ne mislim samo na političare. Tako npr. hrvatski tajkuni  koji su se obogatili tijekom tranzicije ili možda bolje rečeno privatizacije , koliko god to riječima ističu, nisu istinski domoljubi. Možda je za njih najbolju primjer u knjizi S. Johnson-a  „The Patriot“  gdje između ostalog piše da je patriotizam zadnje utočište hulja – nitkova i nepoštenih ljudi.  Naravno riječ je o lažnim patriotima, ljudima koji iza „glasnog patriotizma“  skrivaju osobne interese i ciljeve, a parole patriotizma koriste za punjenje vlastiti džepova.

Patriot je odgovoran prema samom sebi, prema svojoj obitelji, prema svom narodu i državi! Ako povežemo pojmove demokracije i patriotizma, neminovno se nameće zaključak da ti pojmovi nisu i ne mogu biti stvar političkog opredjeljenja, lijevih ili desnih, nego je to ono što mora sazrjeti u glavi svakog pojedinca. Demokracija i patriotizam se ne mogu urediti izbornim zakonima, niti silom i represijom.

Možda je dobro domoljublje povezati s sudjelovanjem u demokratskim procesima, jer pravi patriot izlazi na izbore i sudjeluje u politici. U Hrvatskoj se sudjelovanje u politici uglavnom svelo na kritizerstvo, a patriotizam se počeo shvaćati kao jedna vrsta ideologije otpora aktualnoj političkoj pasivnosti i nesposobnosti političara koji su nas zaboravili poslije izbora.

Za kraj samo želim pokušati napraviti razliku između domoljuba – demokrate i nacionalizma. Domoljub voli svoju domovinu, a poštuje druge. Nacionalist je onaj koji prvenstveno mrzi tuđe.

Domoljub i patriot se ne postaje rođenjem. Na čovjeka od rođenja utječu roditelji, obitelj, društvena okolina, vjera, škola.  Je li pedagogija rješenje ? Možda!

Nije dovoljno busati se u prsa, izgovarati fraze i ljubiti zastavu. Domoljublje i demokracija znači aktivno živjeti po tim načelima u praksi, biti čestit član zajednice i prema ljudima s kojima se dijeli ta zajednica.

Jesmo li spremni za promjene?