Nikada ne treba zaboraviti

Zapanjujući veliki broj Međimuraca me krivo shvaća ili razumije, pa me etiketiraju u najmanju ruku kao "opasnog desničara". No, oni koji me poznaju, znaju da su moji svjetonazori nešto sasvim drugo, nikada ne zagovaram mržnju, nesnošljivost, isključivost bilo koje vrste i slične gluposti. Nikada ne zagovaram osvetu, a dom i domoljublje mi je svetinja.

Želja koja me proganja od kad su postali dostupni neki materijali iz naše povijesti je da se konačno sazna istina. Istina o tisućama i tisućama pobijenih ljudi van ratnog sukoba (civila, razoružanih često i vezanih vojnika) što se protivno svih ratnih zakona i iz onog doba. Svi oni, bez obzira na porijeklo, pripadnost odoru koju su nosili su bili nečija djeca, nečiji muževi i žene, nečiji očevi i majke ....... netko ih je oplakivao, a mnogi dan nas pokušavaju saznati gdje su završili njihovi najmiliji. Svi su oni JEDNAKO mrtvi, nitko nije manje mrtav zato što je ubijen kao Ustaša ili kao Partizan ili kao Četnik ili kao Folksdojičer .... Ne govorim o poginulima u borbi, to ne nešto sasvim drugo. Puno puta čujem u seoskim razgovorima: "nestao u ratu" ili "nestao poslije ii: svjetskog rata", pa ne razumijem kako to čovjek može nestati? Ne, ne može nestati, može se netko drugi pobrinuti da se posmrtni ostaci ubijenog ne nađu, posebno ako je zabranjeno tražiti.  Hipotetski zamislimo da je neka Međimurka poslije II. svjetskog rata tražila "nestalog" muža koji je bio u vojnik NDH ?!?

Mislim da svi jako dobro znamo gdje su poginuli Partizani ili gdje su druge vojske ubile nekog od civila ili zarobljenog Partizana, tu stoje spomenici, to se uči u školama, ali ........

Npr. na području Međimurja Ustaša nikada nije bilo, niti je itko u Međimurju vidio ustašku odoru, ali ...... isto tako Partizana nikada u Međimurju nije bilo i za vrijeme II. svjetskog rata ni jedni ni drugi nisu mogli počiniti u Međimurju nikakve zločine jer ih naprosto nije bilo ovdje.

Poslije II. sv. rata doduše u Međimurskoj trdoj grudi su završili leševi mnogih uznika "Križnog puta", koje su sa željezničke postaje u Varaždinu dovodili i ubijali masovno po Međimurju. A i mnogi Međimurci su nestali preko noći kad je došla "Narodna vlast".

Ne govorim to radi mržnje, tih koji su radili te gnjusobe s bilo koje strane više nema, ali smatram da se istina mora znati jer narod koji ne poznaje svoju povijest je osuđen ponavljati je, a naša povijest je bila strašna, pakao !

I što je najvažnije, a ne znam iz kod razloga, ljudi to ne prihvaćaju, treba razgovarati o tome. Ne slažem se s floskulama da "treba zaboraviti". Bog nam je dao sposobnost praštanja, pomirbe ....... i svim srcem se zalažem protiv mržnje i nesnošljivosti s bilo koje strane dolazi, ali Bog nam je dao i dar pamćenja, da se ne zaboravi!

Jedino želim znati istinu, istinu radi naše djece, radi naših unuka, da ne "ponavljaju povijest" da u budućnosti ne ginu uzalud, zbog interesa političara i za tuđinske interese.

Pitam se kome je u interesu da se ne zna istina ? Imam osjećaj da ti koji imaju "nešto za sakriti" se svim silama trude da se istina ne sazna kao "zaboravimo prošlost, živimo u sadašnjosti". Tako u današnje vrijeme u nekim oznakama marginalnih udruga vide "ustaško označje" a ne znaju ni zrnce povijesti Ustaškog pokreta ili NDH, znaju ono što su im desetljećima trubili kroz obrazovni sustav o "genocidnosti Hrvata". Ti psihopate dan danas žele da brat ubija brata, da Hrvat ubija Hrvata.

Neki mi zamjeraju što stalno podsjećam na povijest, ali ne zamjeraju političarima, pače dive im se kada u svojoj bijedi i neznanju vođenja države politike izvlače iz rukava "ustašku zmiju", "povampireno ustaštvo" ..... a sve u cilju dobivanja glasova onih u Hrvatskoj koji smatraju da "Tito i Partija nisu do kraja obavili svoj posao".

Govoriti o ustaštvu, nacizmu, feudalizmu s današnjeg stajališta je iracionalno, jer društvene prilike su sasvim drugačije, nego kada se to događalo. Sada se može saznati i znati samo povijest kao učiteljici života.

Zato dajmo stručnjacima da istraže i znanstveno utvrde gdje ima i koliko žrtava. Dajmo pijetet svim žrtvama, ....... gledam groblja stradalih u ratu po Europi, svi oplakuju svoje žrtve, svi znaju istinu, a ne mrze se međusobno. Napravili su muzeje i crkve na grobljima, nema "nepoznatih" stratišta, nema jama, sve je istraženo, pa nema ni političkih manipulacija i "razračunavanja".

Imao sam priliku nedavno posjeti Verdun (klaonicu I. svjetskog rata) i groblja svih stradalih tamo. Imao sam priliku vidjeti i groblje poginulim i II. svjetskom ratu u Luxembourgu, gdje svoje groblje imaju sve sukobljene strane i nitko nikome ne razbija spomenike.

Evo za to se i ja zalažem, za istinu s ciljem "ne ponovilo se". I nikada ne treba zaboraviti.