O Titu iz gledišta Damira Borovčaka (Vjera u sjeni politike)

U prirodi čovjeka je da je podložan indoktrinaciji, a kada je u tu uključen partijski i državni aparat, činjenice se jako teko prihvaćaju. Čovjek teško priznaje da je živio u zabludi iako je to ljudski, jer naprosto drugih informacija nije bilo.

Malo tko je imao prigodu pročitati knjigu „Rasipništvo i zloupotrebe Josipa i Jovanke“ partizanskog oficira Gavra Dotlića, rođenog u Lici (1912. godine), a koji je 13 godina bio ekonom i upravitelj svih Titovih dobara. Iz Dotlićeve knjige može se doznati o Titovim ergelama konja, farmama goveda i ovaca, o vilama i dvorcima, o automobilima, o tajnim bankovnim računima, o Titovim putovanjima po svijetu, raskošnom životu, o tome koliko su Josip i Jovanka Broz svakodnevno koštali, o skladištu za darove i o Titovoj riznici.

Svemu tome je zanimljivo dodati vijest objavljenu 2013. godine u Večernjem listu od 16. travnja, kako je Titov sef u Narodnoj banci Srbije 31 godinu čuvao tajnu što je u njemu od osobnih stvari Josipa Broza Tita, prema odluci Predsjedništva SFRJ, deponirano poslije njegove smrti. Naime tada je otvoren sef i u njemu su pronađeni zlato, dijamanti, novac …..

Pronađeno je zlato u polugama i u prahu, ukupne težine 30 kg (!), zatim zlatnici veliki i mali, ukupno 2663 komada, predmeti od zlata, briljanata i dijamanata koji su nekoć pripadali dinastiji Karađorđević, ukupno 149 komada, zatim predmeti os zlata i drugih plemenitih metala koji su poslije rata uzeti iz trezor Narodne banke Jugoslavije, zaplijenjeni ili nabavljeni iz državnih sredstava, ukupno 251 komad, zatim numizmatički novac veće vrijednosti, ukupno 1271 komad, zatim odlikovanja koja su pripadala obitelji Karađorđević, 13 komada, pa posuđe od srebra i srebra s pozlatom, ukupno 18 kompleta te ostali predmeti manje vrijednosti kao dugmad za manžete, kutije za cigarete, medaljoni , privjesci, značke i dr., ukupno 83 komada i konačno devizna sredstva u gotovini: 26.219 $, 36.000 DEM, 2200 danskih kruna….

Dakle, pravo Ali babino blago jednog proletera, komunista, radničkog vođe, borca za radničko pravo i socijalističko društvo. Otvaranje Titove ostavštine jasno pokazuje da je bio i pohlepni kradljivac. Na to jasno ukazuju prisvojeni predmeti iz kraljevske dinastije Karađorđević, kao i zlatni prah i poluge. Iste godine Večernji list (12 travnja) objavljuje da Jovanka, lička seljanka i partizanski major, tvrdi kako je većina predmeta iz Užičke 15pripadala njoj i Titu te da su ih zajedno stekli u bračnoj zajednici (!). Nakit i darove je dobila na vjenčanju od kumova i prijatelja, a kasnije i od Tita, a ne kao predsjednikova supruga, a i sama je kupovala vrijedne predmete.

Uz Jovanku, nasljednici Titove imovine su sin Mišo i unuci Josip (Joška), Zlatica, Svetlana i Edvard Broz, piše Večernji list.

Postavlja se pitanje, kako neki još uvijek mogu imati pozitivno mišljenje o Josipu Brozu Titu? Na to pitanje odgovara Ivica Šola (Obzor, Večernji list, 27. travnja 2013) kroz komentar rezultata tadašnjih izbora za EU parlament. U tekstu pod naslovom „Milanović bi bez druga Tita bio politički mrtvac“, Šola ukazuje na primjer u centru Zagreba gdje su rezultati SDP-a uvijek odlični: „Tamo gdje je partija na čelu s Titom opljačkala i oduzela ljudima nekretnine nakon 1945. godine i naselila podobne komuniste pristigle iz šume, oni i njihova 1. i 2. generacija motiviranije izlaze na izbore i glasuju za majku partiju.“ Šola to povezuje s poznatom „jugonostalgijom, kmečanjem za privilegijama i „izgubljenim rajem“, koji je Titova crvena buržoazija stvaranje za svoje podobne.“

Zato otkrića o Titovim zlatnim polugama i prigrabljenom bogatstvu sporo utječe na svijest onih koji nemaju morala pogledati istinu u oči. No, jednom će se morati prihvatiti dokazi i činjenice te kao civilizacijska potreba osuditi svaki komunistički zločin i pljačku tijekom povijesti.

Iščekuje se vrijeme kad će se prestati veličati i štititi Titov lik i djelo, ta kad će se kao znak prihvaćanja istine, to ime ukloniti iz naziva hrvatskih trgova i ulica.